Sa Tomom se jurim od kad smo doputovali u Rusiju i na kraju smo pričali preko "Skype-a". Rekao mi je dosta zanimljivih stvari o reprezentaciji Hrvatske, kao i to da Modrića uveliko smatraju najboljim hrvatskim fudbalerom svih vremena.
/od reportera Monda iz Rusije/
Moram da kažem, ali ne da bih ga kritikovao, jer i sam znam koliko je nekad haotično sve oko izveštavanja sa Svetskog prvenstva, da se sa kolegom Tomom Ničotom iz zagrebačkih "Sportskih novosti" jurim za razgovor o fudbalu i pre nego što smo doputovali u Rusiju.
Naročito od trenutka kad me je prepoznao u punom Media centru u "Lužnjikiju", još istraumiranog od saznanja da neću gledati utakmicu jer sam ostao zaključan u stanu.
Od tog dana počela je naša jurnjava po stadionima širom Rusije, negde bismo se videli, ali nije bilo vremena, negde bismo se mimoišli, uglavnom "našli" smo se tek sada - kad sam ja u Moskvi, a on u Zagrebu.
Ali, dobro je što je tako ispalo, utoliko što smo imali mnogo više tema za razgovor. Naravno, o njegovoj reprezentaciji, jer je moja već uveliko bila na godišnjem odmoru.
Kad smo konačno uspostavili "Skype" vezu, mogli smo da počnemo.
"Gledao sam ih u drustvu, pred ekranom. Priznajem, u takvim trenucima nestane ponešto novinarske objektivnosti, ne možes ostati hladan i pribran", rekao mi je Tomo, pošteno.
Takav sam, uostalom, i ja.
"Svi oko tebe skaču i viču, onda skačeš i ti", dodao je sa osmehom, a i mene nasmejao, jer je valjda najlakše za sve okriviti druge.
"Bilo je napeto, mijenjali su se optimizam i pesimizam, iskreno, kad je Modrić promašio penal protiv Danske u 116. minuti, mislim da je 90 posto ljudi Hrvatsku vidjelo na putu kući. Zbog nekih prethodnih sličnih iskustava".
Ali, nije vam se ponovilo to iskustvo. Ne jednom, dva puta. Video sam po tvojim postovima da je bilo veselo u Zagrebu posle još jedne pobede na penale, ovog puta nad Rusijom. Možeš li da nam malo preneseš kako je sve izgledalo i kako izgleda u Hrvatskoj?
"Hrvatska je čitava na nogama, to je sad već općenarodno veselje. Nema kafića koji nema izvješenu hrvatsku zastavu, okićeni su automobili, zgrade, ljudi na posao idu u dresovima. Ma, potpuno ludilo. Nakon pobjede protiv Rusa u centru Zagreba bio je zaustavljen promet, ulice su bile pune ljudi do 5, 6 ujutro. A tako je i u drugim gradovima. Samo se priča o nogometu, sve više to liči na 1998", rekao mi je i ispričao jednu zanimljivu scenu:
"Kad meni jedna starija susjeda na cesti, a obično pričamo samo o hrani za pse, kaže da je pročitala kako Rusi po utakmici trče više od nas i pita me zabrinuto znači li to da ćemo izgubiti ako će oni trčati više od nas i da kako ćemo mi zaustaviti onog njihovog visokog, jakog (Dzyuba), onda znate dokle je ta opčinjenost nogometom otišla".
Sad mi je sve jasno, ali moram da te pitam onako iskreno da li si očekivao ovako nešto pre početka turnira?
"Ne mogu reći da sam očekivao, ali sam vjerovao da Hrvatska može barem do četvrtfinala. To je bio optimističan plan, sve preko toga već graniči sa snovima i čarolijom", rekao je i opet nasmejao obojicu.
"Svi smo znali da ova momčad ima kvalitetu, ali nikad ne znaš koliko će ponuditi. Atmosfera prije Svjetskog prvenstva oko reprezentacije i nogometa nije bila najpozitivnija, od raznih sudskih procesa do podjela medju navijačima, neki važni igrači nisu pokazivali formu, tako da je paralelno s optimizmom rastao i pesimizam. Uostalom, u kvalifikacijama smo visili, morali u baraž", prisetio se oktobra i smene selektora Anta Čačića, odnosno promocije takođe malo poznatog Zaltka Dalića.
"Što ako prevlada ta 'tamna strana', sve krene nizbrdo? Nikad se ne zna. Zamisli, ne dobiješ Nigeriju, izgubiš od Argentine i nakon dva kola si možda već vani?", pitao me je, ali nisam ovo shvatio kao provokaciju, hahaha.
"S ovog stajališta izgleda smiješno, ali bilo je puno onih koji su tako razmisljali, svi smo u ovih šest mjeseci prošli put od velikih optimista do bolesnih pesimista".
Ali, već posle Nižnjeg i tri komada u mreži Argentine počeo je da se nazire "kostur" i vaš kako bi mnogi rekli "otvoren put" ka polufinalu. Da li si i ti tako video stvari?
"Pred osminu finala je optimizam sigurno rastao, iako tada znaš da je sve moguće. I da postaneš prvak i da odmah ispadneš. Ali, s obzirom na uvjerljivost kojom je Hrvatska prošla skupinu, poraz od Danske nije nikome bio opcija. Ni kasnije od Rusije, naravno".
Da li će momci uspeti da se oporave u ta tri dana do polufinala sa Englezima? Mandžukić nije mogao da hoda u produžecima, kod onog gola Fernandeša samo ga je ispratio pogledom…
"To je pitanje koje nas sve zanima. Pričaju razni treneri, stručnjaci za kondiciju, svaki ima svoje misljenje, ovakvo ili onakvo. Ali, nitko ne zna u kakvom su oni stanju, fizičkom i psihičkom, to znaju izbornik i oni sami", ostao je Tomo veran sebi da ne daje odgovore tamo gde ih nema.
Takav je bio i kad sam ga onda terao za 29. novembar da sastavimo najbolji jugoslovenski tim svih vremena. Kad nešto zna, kaže. Kad ne zna, ne vredi.
"Mislim da će fizički pronaći neke rezerve, u ovakvim utakmica često je presudna glava. Dosad su pokazali mentalnu stabilnost veću nego ikad, vjerujem kako u njima ima još snage za dvije velike utakmice".
Da li ti se čini da su Englezi namerno birali donji deo žreba i može li Hrvatska da ih uveri u to da su pogrešili?
"Ne znam, ne mogu to tvrditi. Ali i da jesu, mogu ih razumjeti, gornji dio zdrijeba je barem na papiru izgledao teže. A i Hrvatskoj po meni, više odgovara Engleska nego Belgija u ovom trenutku".
Pitaću te samo ovo: Zlatko Dalić?
"Za mnoge je bio iznenađujući izbor. Čudan. Doša je spasiti reprezentaciju tri dana prije odlučujuće utakmice, neću reći da je 'pao s Marsa', ali došao je 'ad hoc'. Jedan dan je bio kod kuće u Livnu, drugi dan u Kijevu. A generaciji svih generacija zadnja šansa klizi kroz prste", govorio je i tu sam shvatio da je onda bio jednako iznaneđen, kao i ja, iako je sigurno znao ko je Zlatko Dalić pre nego što je imenovan.
"Imao je on uspjeha u Aziji, u Emiratima i Arabiji je Bog, ali bilo je puno sumnjičavih. No, kad je pobijedio Ukrajinu i izbacio Grčku tad je zaokupio povjerenje širih masa. Njegovi javni nastupi pozivali su na zajedništvo, svojim potezima odavao je dojam trenera koji nije 'ničiji igrač', stalno naglašavao da se na njega ne može utjecati", naglasio je Tomo i opet me nasmejao, jer je to valjda najvažnija odrednica za selektore na ovim prostorima - da na njih niko ne može da utiče.
Sledeće što je rekao nisam ga pitao, da naglasim.
"Bilo je ponekad u izjavama i ponešto populizma, znao je podsjetiti i na Ćiru Blaževića, čiji je učenik. I to i ne krije, čuju se često i sad. Ali, Dalić je uspio svojim stavom i pristupom sputati igračka ega koja su znala biti problem u nekim erama, što se kaže, dobio je igrače na svoju stranu. Dobro ih priprema za protivnike, vrlo je analitičan, ima dobar pristup igračima, sa svakim razgovara i kaže mu sto misli", rekao je i naveo konkretan primer:
"Jako mu je dobro došla na tom putu situacija s Kalinićem. Pokusao ga je uvjeriti da bude dio tima, na kraju nije uspio, ali ga je potjerao iz momčadi i time dodatno homogenizirao momčad. Kad jedan Ćorluka, legenda ove momčadi i jedan od vođa, bez pogovora sjedi na klupi i otamo bodri momčad i širi pozitivu, onda to najbolje oslikava stanje u reprezentaciji pod Dalićem".
Da li je Luka Modrić za sada igrač turnira?
"Modrić? Za mene apsolutni broj 1. Možda sam malo subjektivan, ali doista ne znam tko je ostavio tako upečatljiv dojam na cijelom turniru kao on. Dobro, tu su, od polufinalista, Mbappe, Kane, Hazard, De Bruyne, Griezmann... sjajni igrači, svaki od njih ostavio je trag u Rusiji. Ali, to koliko Luka znači za Hrvatsku i kakav on nogomet igra na turniru u kontinuitetu, to je čudesno", rekao je i mogao sam samo da se složim.
"On je i branič i vezni i dodavač i strijelac. 'Ona' lopta Rebiću protiv Danske u 115.minuti, pa onaj potez, kad je protiv Argentine u jeku njihova pritiska i napada, u padu pred svojim šesnaestercem dodao loptu Rebiću za kontru. I kao vrh svega odluka da u raspucavanju protiv Danske puca jedanaesterac iako ga je nešto ranije promašio. Impresivan turnir, ozbiljan kandidat za igrača Svjetskog prvenstva..."
Taman kad sam hteo da se nadovežem…
"... i jos nesto. Bude li Hrvatska svjetski prvak, Modrić je legitiman kandidat i za Zlatnu loptu. Čak i favorit. Liga prvaka i naslov svjetskog prvaka, s tako važnom njegovom ulogom, treba li išta više učiniti?"
Ko bi ovako nešto mogao da ospori, zapitao sam se. Ali, mnogi i dalje spore Luki da je najbolji hrvatski fudbaler svih vremena i to u kakvoj konkurenciji…
"Jest, svi se slažu kako je Luka Modrić najbolji igrač u novijoj hrvatskoj povijesti. Da ne idemo sad u 50-e i 60-e u doba Jerkovića, Vukasa i te generacije, ali u novijoj povijesti svakako jest. Svatko od nas ima svoje simpatije, imala je Hrvatska i Šukera, Bobana, Prosinečkog, velikani su to svjetske razine", rekao je.
Međutim?
"Međutim, nitko od njih nije imao toliku važnost i tako veliku ulogu u velikom klubu kao on, u Realu, nitko nije osvojio toliko trofeja i nitko nije trajao na vrhu dugo kao on. Luka ima 33 godine, a igra najbolji nogomet karijere, spomenuti igrači u njegovim su godinama već bili daleko od vrha. Sad je doveo i reprezentaciju u polufinale SP-a, pa ima i taj argument".
Da li je ovo kraj ili ima još?
"Volio bih i ja znati odgovor na to pitanje, pa staviti neki euro na kladionicu", rekao je i nasmejao nas, mada bi svako ko je uplatio na Hrvatsku u polufinalu već imao za skupo letovanje.
"Nema razloga zadovoljiti se ovime, Hrvatska je među četiri, a nijanse dijele polufinaliste od finalista i osvajača. Igrači su pokazali odlučnost, karakter, izgledaju spremni na sve pa i na ta dva zadnja koraka. Sad je ono pitanje koliko još imaju snage i jesu li se možda previše istrošili, to ćemo vidjeti kad istrče na 'Lužnike'. Inače, mislim da je Engleska protivnik po mjeri. Bez obzira na njenu snagu i kvalitetu, Hrvatska protiv takvih suparnika uvijek igra bolje nego protiv Rusa ili Danaca", rekao je i obrazložio:
"Nije to samo do mentaliteta već i do načina igre, mislim da bi im nakon svega bilo teže da opet moraju razbijati čvrsti, organizirani skandinavski bedem (Švedska) gdje bi imali pritisak da su favoriti, nego igrati s Engleskom. Koja će i napadati, otvoriti neke rupe..."
Za kraj je dao i procenu…
"I sad je to utakmica 50:50, ako se otvori kao s Argentinom, može biti svega".
Hvala, Tomo, i srećno na "Lužnjikiju". Ako dolaziš - vidimo se, biću tamo!