Mijat Gaćinović za MONDO o saigraču iz Ajntrahta, vicešampionu svijeta Anti Rebiću, o ocu Vladimiru - treneru Spartaka, o tome ko mu nedostaje u albumu sa sličicama za Mundijal, ko bi volio da ga glumi da se o njemu snimi film...
Mašta umije svašta: "Najpre da zablistam u Rusiji, a zatim da se sretnem sa tatom u Ligi Evrope", otelo se Mijatu Gaćinoviću dan uoči okupljanja reprezentacije i početka priprema za Svjetsko prvenstvo.
Ko je tada mogao da zamisli da će ova druga želja biti bliža realizaciji...
U četvrtak se u karantinu Ajntrahta pratila Arenasport. Skakalo se kod golova Spartaka i klicalo pulenima Gaćinovića seniora:
"Neopisivo! Vjerovao sam da mogu do iznenađenja, ali ovo je ravno senzaciji".
Kod Mijata nijednog trenutka nije bilo dileme hoće li se otac snaći u ulozi šefa struke poslije odlaska Veselinovića iz Subotice.
"Cijeli život je posvetio fudbalu i raspolaže ogromnim znanjem. Sve što umijem sa loptom, naučio sam od njega. Ušao je u istoriju jugoslovenskog fudbala kada je kao igrač Bečeja dao tri gola Zvezdi na Marakani. I to onoj šampionskoj generaciji iz '91. Šteta što tog snimka nema na YouTube, ali imam kod kuće video kasetu i često pustim da vidim kako je to tata namučio evropskog i svjetskog šampiona. Završilo se 4:3 za Zvezdu i tek je Zorić iz Borca mnogo godina kasnije uspio da mu izjednači rekord".
Nije bljesak Spartaka narušio svakodnevicu u svlačionici Ajntrahta.
Tamo se još raspredaju mundijalske priče. Razumljivo, ipak je klub iz Frankfurta bundesligaš sa najviše reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu:
"Rebić i ne sluti kakav mu doček Luka i ja pripremamo u Frankfurtu. Biće spektakularniji od onog otvorenog autobusa u Zagrebu. Očekuje nas težak zadatak da ga ubijedimo da ostane u Ajntrahtu jer ponude pršte sa svih strana. Najviše iz Engleske. Čujemo se skoro svaki dan, eno ga u Splitu, kaže da ne može da izađe na ulicu od obožavalaca i obožavateljki. Nisam ga pitao ništa oko Tomsona, koliko znam nije kačio slike na društvene mreže i to mi je dovoljno. Odigrao je fantastično čitav turnir i pripada mu veliki dio zasluga za istorijski uspjeh Hrvatske. Možemo mnogo toga da naučimo na njihovom primjeru, dokazali su da i male zemlje mogu da se uhvate u koštac sa fudbalskim velesilama. To mora da nam bude podstrek za neka buduća takmičenja".
Gaćinović poručio Rebiću: Ti da ih riješiš!
Srbija je...
"Ne, ne, ne... Ne mogu o tome. Razumite me".
Pametnom dovoljno da shvati koliko mu je teško palo: "Mnogo teško. Šta je tu je, idemo dalje. Žao mi je samo što Luka (Jović) nije dobio više minuta jer je bio u vrhunskoj formi i gorio je od želje da se dokaže golovima na velikoj sceni. Prenio mi je utiske iz Rusije, kaže da u nekim trenucima nisu imali ni dovoljno sreće. Kao protiv Švajcarske".
Glas iz kojeg odzvanja razočaranje. Svaka dalja priča o reprezentaciji vodi u krah i besmisao. Vratimo se vedrijim temama:
"Jedva sam čekao da počnu pripreme za novu sezonu jer je atmosfera u gradu i dalje euforična. Upisali smo se u istoriju osvajanjem Kupa Njemačke i poslije tri decenije posta vratili trofej u Frankfurt. Nikada neću zaboraviti ozarena lica navijača na dočeku dan poslije trijumfa protiv Bajerna. Nije mala stvar pobijediti ekipu koja godinama dominira nemačkim fudbalom. Oni su ispadanjem iz Lige šampiona imali
ogroman motiv da se iskupe Duplom krunom na domaćoj sceni i time naš podvig još više dobija na značaju".
Umjesto u Rusiju, Gaćinović je neplanirano morao u Ameriku na prvu fazu priprema sa Ajntrahtom:
"Za dva dana putujemo u Austriju, a već 15. avgusta jurišamo na novi trofej. Očekuje nas još jedan okršaj sa Bajernom za Superkup Njemačke, igra se samo jedna utakmica i to na našem stadionu. Spektakl u najavi, ulaznice su planule istog momenta kada su puštene u prodaju. Nadam se da će i Luka biti u timu jer nije dobio šansu u finalu Kupa, iako smo zahvaljujući njemu doživjeli čari najvećeg praznika njemačkog fudbala. On je presudio Šalkeu u polufinalu i trasirao nam put ka trofeju".
Niko Kovač nije imao milosti prema budućem klubu. Trijumfalno se oprostio od Ajntrahta i polako se privikava na užarenu klupu Bajerna.
Hrvat je vratio trofej u Frankfurt posle 30, a njegov prijatelj titulu u Bern poslije 32 godine čekanja. Eto zašto je Adi Hiter preuzeo palicu u gradu na Majni.
"Ostavio je pečat u svakoj sredini gdje je radio tokom karijere. Čitao sam skoro na MONDU izjavu trenera Zvezde Vladana Milojevića koji kaže da je poslije par dana posmatranja Hiterovih treninga u Salcburgu potpuno promijenio svoj način razmišljanja o fudbalu. To dovoljno govori o viziji i metodama rada našeg novog šefa. Ne razlikuje se mnogo od Kovača, uostalom i Hrvat je trenerski zanat pekao u Akademiji Red Bula. Dakle, imaju sličan pogled na fudbal. Drago mi je i zbog Milojevića, uradio je fantastične stvari prošle sezone. Tačno se vidi njegov rukopis u Zvezdinoj igri. Sada su opet krenuli silovito i želim im da doguraju do grupne faze Lige šampiona".
Mijat za MONDO: Kopirali smo Dekija i Krasića
...
Vrijeme je da promiješamo špil i zaigramo "otvorenih karata". Evo 11 aduta Mijata Gaćinovića:
STRAHOVI - NOVAC, SNOVI, HOBI - PUTOVANJA, CRTANI FILMOVI, FILM, PORODICA, DRUŠTVENE MREŽE - MODA, MUZIKA.
"Mijenjam oba špica. Nemam mnogo dodirnih tačaka sa modom i muzikom. 'Društvo' i 'Detinjstvo'mi nekako djeluju ubojitije kao napadački tandem".
...
STRAHOVI
"Plašim se paukova i zmija. Životinje obožavam, ali tarantule kada vidim na televiziji bukvalno mi se digne kosa na glavi".
NOVAC
"Sve se otelo kontroli. Cifre koje se vrte oko transfera tokom fudbalske pijace nemaju nikakve veze sa realnom cijenom igrača na tržištu. Kada vodim pregovore oko prelaska u novi klub najvažnije mi je da saznam ko je izrazio želju za mojim angažovanjem. Uvijek više volim da sam zapao za oko treneru, nego sportskom direktoru ili nekome iz menadžmenta. Poslije toga, interesuje me stil igre u ligi iz koje stiže ponuda, pa tek na kraju pitam za novac. Naravno, svi mi mijenjamo klubove zbog boljih uslova, ali šta mi vrijede pare ako nemam prostora za dokazivanje ili ako taktika trenera u novoj sredini ne odgovara mojim fudbalskim karakteristikama? Zato ni u ludilu ne bih otišao u Kinu. Ne razumijem igrače koji se u mojim godinama odlučuju na takav potez. Pričao sam na tu temu i sa Gudeljom, ubjeđuje me da ne bih pogriješio i da mu je u Gvangžuu fenomenalno, ali ne pada mi na pamet. Čak ni za tih pet i po miliona godišnje. Bio sam krajem prošle godine sa reprezentacijom i mnogo sam se razočarao. Uslovi, klima, ljudi... ništa mi se tamo nije svidjelo. Uvijek su mi Japanci bili draži od Kineza".
SNOVI
"Dešavalo se da sanjam nešto što mi se kasnije ostvari u javi. Možda mi nećete vjerovati, ali sam debi u A reprezentaciji sanjao baš onakav kakav je bio u Gruziji. Čak je i akcija u snovima bila slična onoj iz koje sam postigao gol".
HOBI
"Uglavnom Sony play station u karantinu sa Lukom i Rebićem. Mi Balkanci se držimo zajedno, a za neki ozbiljniji hobi nemam dovoljno vremena. Ovog ljeta sam se vratio sakupljanju sličica i podsjetio se kako smo brat i ja nekada odrastali uz albume sa Svjetskog i Evropskog prvenstva. Ako nekome treba, imam 15 duplikata Mijata Gaćinovića. Fale mi samo Nejmar i Duško Tošić. Valjda ću ih nabaviti do narednog Mundijala u Kataru".
CRTANI FILMOVI
"Nekada Tom i Džeri, sada Pingvini sa Madagaskara. Ne propuštam nijednu epizodu, svako jutro oko 10h prebacujem na O2. Na njemačkoj televiziji ne gledam crtaće, jer zvuče odvratno sa onom sinhronizacijom".
PUTOVANJA
"Maksimalno koristim okolnost da je Frankfurt povezan direktnim avio-linijama sa čitavim svijetom. Devojka obožava da putuje i svaki slobodan dan koristimo da odemo do Milana ili Barselone. Od egzotičnih destinacija, preferiramo Mikonos i Ibicu, ništa dalje od toga. Vrijeme u avionu najčešće ubijam uz knjigu ili neku igru sa kartama. Ceo Ajntraht je napaljen na Uno, Nintendo i Mario Kar. Srećom, nemam strah od letenja za razliku od mnogih drugih fudbalera. Recimo, Medojević drhti i bolje da ga ne dirate sve dok avion ne dodirne pistu".
FILM
"Brat je zadužen za preporuke i rijetko kada pogriješi. Skoro smo gledali španski 'Contratiempo', ludilo od filma. Ja sam ga kasnije širio dalje i svi se oduševe kada ga pogledaju. Od domaćih, 'Kengura' nosim svuda sa sobom i vrtim ga kad god mi se ukaže prilika. Kada bi se snimao film o Mijatu Gaćinoviću, volio bih da Sergej Trifunović dobije glavnu ulogu. Totalno smo različitih karaktera, ali je vrhunski glumac i lako bi se transformisao i prilagodio mom temparementu. Volio sam i Glogovca jer vuče korijene iz mog Trebinja, a omiljena glumica mi je Nataša Ninković".
PORODICA
"Propuštanje Svjetskog prvenstva omogućilo mi je da konačno provedem par dana u krugu najmilijih. Sada je tata bio taj koji je žurio da se vrati profesionalnim obavezama. Odveo je Spartak u Evropu i čitavog ljeta se bavio prelaznim rokom i planom priprema za novu sezonu Očigledno da je pogodio sa pojačanjima".
DRUŠTVENE MREŽE
"Samo Instagram i to zbog navijača kojima moramo da budemo na raspolaganju u svakom trenutku. Zaslužili su naše poštovanje zbog fantastične podrške prošle sezone. Protiv Herte smo gubili sa 3:0, a navijali su kao da je 5:0 za nas. Naježio sam se. Strogo vodim računa šta kačim na profil, iz kluba su nam skrenuli pažnju jer njemački tabloidi koriste svaki sitnicu da naprave aferu".
DRUŠTVO
"Imam par drugara iz Trebinja sa kojima sam svakodnevno u kontaktu. U Frankfurtu je to isključivo fudbalsko okruženje. Oduševio sam se kada je Luka potpisao za Ajntraht. Odmah sam mu se našao pri ruci jer znam koliko su meni pomogli Medojević, Seferović i Ignjovski. Sa Medojevićem provodim baš mnogo vremena jer je Darmštat blizu Frankfurta. Čitao sam da se i Zvezda interesovala za njega, ali sam znao da nema ništa od toga jer su njegovi planovi vezani isključivo za inostranstvo".
DJETINJSTVO
"Mnogi me vezuju za Trebinje, ali ne znaju da sam rođen u Novom Sadu. Tata je igrao u Bečeju i tek kada sam napunio šest godina preselili smo se za Trebinje. Tamo sam završio osnovnu i prvi razred srednje škole, napravio prve fudbalske korake i posle se vratio u Novi Sad. Uživali smo u najobičnijim dječijim radostima, preko dana fudbal, uveče žmurke. Bili smo možda i posljednja generacija koja je imala normalno detinjstvo. Sjećam se stadiona u Trebinju i odlazaka na utakmice Leotara. Bili su i šampioni jedne sezone i to zahvaljujući igračima iz Srbije. Stojke je bio nesavladiv na golu, Slavoljub Đorđević neprelazan pozadi, a Purke Stojanović i Paja Delibašić nemilosrdni u špicu. Žao mi je što je klub pao na tako niske grane. Trebinje zaslužuje stabilnog člana Premijer lige. Fudbaleri su ranije dolazili u Leotar isključivo da bi osjetili draž najljepšeg grada u Bosni i Hercegovini".
---------------------
SVE KOLUMNE i INTERVJUI NEŠE PETROVIĆA