KRATKA PRIČA: Asja Korbar - Bilješka o Lenki

BILJEŠKA O LENKI

Lenka se rađa tisuću devetsto dvadeset i osme godine, kao rezultat uvjeta prometovanja Željeznica Kraljevine Jugoslavije i nespretne želje dvoje putnika na liniji Zidani Most – Sisak. Lenkinu majku, petnaestogodišnju slovensku pralju, brat će goniti sjekirom preko polja istoga dana kada će se ona u sedmom mjesecu trudnoće ukazati na pragu njihove obiteljske kuće. Lenkin otac, navodno veseo muškarac koji je nosio ime jednog od slavnih diktatora s prostora Zapadnog Balkana, ostavit će svojoj kćeri crne oči i prodorni pogled u trajno nasljedstvo. Sjekire i seoska procjena nabubrenih, neudanih djevojčica odvest će Lenku i njezinu majku do najbližega većeg grada kako bi se lakše utopile u moru prigradskih priča i mirisu štirke za tuđe košulje. Lenka će djetinjstvo provesti jedući ostatke variva s tanjura jedne zagrebačke gazdarice, ponekad ih čisteći tako temeljito da će ova, ne shvaćajući da su neoprani, ponovno ih rabiti dok će Lenkina majka strepiti od nove sramote. Kada navrši šesnaest godina, Lenka će imati plave uvojke, kao da i sama potječe od gazdi i gazdarica, a njezin crni pogled postat će prodorniji. Njime će se zagledati u mladoga partizana iz Rijeke tijekom Mitinga oslobođenja grada Zagreba i, usprkos majčinom upozorenju, udat će se sa sedamnaest godina. Na toj svadbi on će snubiti vjenčanu kumu, dok će taj čin Lenka promatrati iz neposredne blizine. Lenka rađa sina s osamnaest, a kćerku s dvadeset i dvije godine. U toj istoj godini počinje osjećati zahtjevnost bračne strpljivosti po svome licu, tijelu i maternici. Iduće godine čitava Lenkina obitelj seli u Bosnu. Prije puta, Lenkina majka i Lenka plaču dok traže svoje životno odredište na zemljopisnoj karti. Kroz nekoliko mjeseci Lenkin muž dobiva premještaj, a Lenka postaje radnicom banjalučkog "Kosmosa". U "Kosmosu" dijeli kancelariju sa Zadrankom s kojom uskoro počinje razmjenjivati skrovišta od šaka njihovih zakonitih vojnih lica i pisamca s citatima ljubavnih romana iz vrbaskih knjižara. Dječjim će ushitom naizmjence gutati redove Zlosretnice (Jose Maria Carretero), Prvih ljubavi (Ruvim Isaevič Fraerman), Odbeglih ljubavnika (Hauard Spring). Njihovi mali fildžani skrivat će velike tajne, poput one koju će Zadranka, u maniri nijemog ostavinskog posrednika, mnogo godina kasnije otkriti Lenkinoj unuci, ispisavši na bijeli papir s regala broj abortusa koje je istrpjelo Lenkino tijelo. Prijateljstvo dviju žena zapečatit će sistematski pregled radnika firme početkom tisuću devetsto šezdeset i četvrte. Prva je ljubav poput revolucije, bit će sadržaj posljednjeg pisma kojega će Lenka napisati za Zadranku, na Odjelu za onkologiju zagrebačke Opće bolnice narodnog heroja dr. Mladena Stojanovića, tisuću devetsto šezdeset i pete.