Neočekivani susret ispred lokalne kafane, i još neočekivaniji zahtjev... Ništa uvrnutije danas vjerovatno nećete pročitati :)
KRAH ČETVRTE INTERNACIONALE
Krenem u trgovinu, kad, iz obližnje kafane pred mene iskoči lokalni diler. Prepadoh se, jer sam pomislio da sam mu možda ostao štogod dužan i zaboravio, kad ti on meni, pripito-prijateljskim glasom reče:
"Ti, škrabalo, ti imaš puno knjiga, jelde? Jel imaš Proudhonovu Filozofiju bijede?"
Šablonski pisac ostao bi sigurno zatečen ovim neočekivanim pitanjem, ali ja sam ga prihvatio kao da me pitao imam li rizlu ili upaljač. Nije tu riječ o hladnokrvnosti a ni o tome da sam već bio presvučen na bong, više je to bila naviknuta reakcija dugogodišnjeg knjižničara na sučeljavanja s bizarnim zahtjevima.
"Nemam", rekoh, "al mogu potražit u gradskoj knjižnici".
Stojali smo ispred osvijetljenog ulaza u supermarket. Kišica je propadivala i bilo je hladno, narod je užurbano prolazio mimo nas i nestajao kroz klizna vrata u unutrašnjost marketa. Riskirao sam glas dobrog stanovnika naše kasabe zadržavajući se pogrbljen i s kapuljačom preko glave s najsumnjivijim likom kojeg jedan gradić može imati, ali znatiželja je bila jača od predostrožnosti pa sam ga upitao:
"A šta će ti to?"
Kaže: "Ove godine je dvjesto godina od Marxovog rođenja pa sam htjeo pročitat njegovu Bijedu filozofije. Al nekako mi nema smisla čitat kritiku nečega a ne znam o čemu se radi."
"Logično", odgovorio sam i odlučio završiti razgovor, a propitivanja o motivima njegovih želja ostaviti za kasnije, ako mi uopće bude stalo do toga. "Ništa", rekoh opet ja, jer on je samo tako stojao i gledao u mene, očekujući valjda da ja poentiram razgovor, "ako bude u Gradskoj knjižnici javit ću ti pa se ti dođi učlanit".
"A jel nemoreš ti to?"
Nastala je kratka pauza, pa je nastavio preciznije što "to", iako sam shvatio da misli na upisivanje u knjižnicu.
"Učlanit me."
"Pa mogu, al ti moraš doć tamo, potpisat da si..."
Prekinuo me: "Ništa ja ne potpisujem!"
Opet je nastala tišina. Gledao sam ga pokušavajući ocijeniti situaciju. Pat ili mat? Ili Pat i Mat, A je to? Stojao sam tako razmišljajući o tom čehoslovačkom crtanom filmu kad je on produljio razgovor:
"Kolko je članarina?"
"Deset maraka odrasli, pet..."
"Šta?! Mjesečno?!"
"Ma jok. Godišnje."
Blago je zaškiljio i počeo brzo micati usnama, kao da broji živo u beli. Odjednom prestade i naglo upita:
"Kolko ja mogu knjiga pročitat u tih godinu dana?"
"Pa možeš koliko hoćeš. Izdajemo najviše tri knjige odjednom, svaku možeš zadržat..."
"Ma ne pitam te to, ne pravi se glup! Kolko knjiga mogu pročitat u godinu dana? Kolko knjiga godišnje?"
Osjećao sam se glup, jer nisam razumio pitanje. Na sreću, mozak se brzo uskladio s njegovim valnim duljinama i preformulirao to u: Markane, on te pita koliko je, u skladu s njegovim kognitivnim sposobnostima i slobodnim vremenom, fizički moguće knjiga pročitati u jednoj godini.
Odgovorio sam: "Ja pročitam pedesetak godišnje."
Po prvi puta me nije stigao prekinuti u rečenici iako je odgovorio još dok su zadnji zvuci napuštali moj jezik koji je kucnuo kroz zube: "Znači, ja mogu sto! Ne isplati mi se to za deset maraka."
Okrenuo se i vratio u kafanu.
Sarhoš Markan, BiH
........
(Priča "Krah četvrte internacionale" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka 3" i biće objavljena u istoimenoj knjizi, u izdanju izdavačke kuće Imprimatur. Sve priče koje objavljujemo online možete pratiti i preko naše facebook stranice)