"Katil" je riječ turskog porijekla, koja označava napasnika, nasilnika, ubicu, krvnika... Tako se zove i priča Edine Hodžić iz Zenice
KATIL
I onda sam mu rekla da se ne vraća ako će me ostaviti bez sebe...
Opet.
Rekla sam mu da ne mogu tako, i da smo moje srce, moje cijelo tijelo i ja, onaj njegov kukavički odlazak, prije dvije godine, krajem onog jednog ljeta, jedva preživjeli...
Rekla sam mu da je boljelo, i da sam dušu iz sebe isplakala..
Rekla sam mu nemoj tako ti Boga, evo vidio si, dobro sam, halal ti bilo sve, ali ne vraćaj se ako imaš namjeru da odeš...
Opet.
Rekla sam mu, fino sam mu rekla.
Sve plakala, i ruke mi drhtale, i brada mi drhtala, i glas napukli mi drhtao...
Vratio sam se da ne idem, nego da ti budem tu, i da ostanem.
Dobro, kažem.
Dobro, kaže.
***
Jednom mi je moja cimerka, u onoj studentskoj dvokrevetnoj sobi 829, pričala šta znači obdukcija i kako se to radi. Kaže da se to radi najčešće u slučaju iznenadne smrti. Pitam jesu l' i babi mom tako, kad je onog jednog jutra prije nekoliko godina poginuo, kaže da jesu. Kaže da otvore lobanju, i kožu na prsima kaže raspore, pa prsni koš razdvoje, i organ po organ provjere, ama baš sve pregledaju, da vide od čega je umrli umro. Nisam htjela to da zapamtim, o tome da mislim, i sve ove godine sam se trudila to da zaboravim. I ništa.
***
Vratio se samo da napravi obdukciju poslije iznenadne smrti ljubavi, krajem onog jednog ljeta, neparne godine, kad je kukavički prvi put otišao.
Vratio se samo da vidi ima l' ga u meni.
A skoro je bio umro.
Poslije dvije godine samo su mi još dva šava na srcu trebala da ga zaboravim.
I jedna trajna zabrana mozgu da na njega ne mislim.
A onda se on vratio.
Nije znao da se ranjeno mjesto ne ranjava.
U zimu mi je otvorio lobanju, i po mozgu mi rovio.
U proljeće mi golim rukama u srce dirao.
Cijedio mi sebe iz srca.
Sebe iz mene.
Evo sad sam se ubio u tebi.
Jesi.
Dobro, kaže.
Dobro, kažem.
I onda je opet spočetka ljeta te parne godine otišao.
***
Oni koji nisu živjeli sa mojom cimerkom, u studentskoj sobi 829, ne znaju da se obdukcija radi samo na umrlom čovjeku. Dok je čovjek živ, bez obzira što je u njemu sve skoro bilo umrlo poslije ljubavi, obdukcija se ne radi. To boli. To naposljetku ubija.
***
Poslije njega, i te ljubavi, u unutrašnjosti moje ljušture katilski otisci samo ostali.
Edina Hodžić, Zenica
........
(Priča "Katil" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka 3" i objavljena je u istoimenoj knjizi, u izdanju izdavačke kuće Imprimatur)