U svijetu trenutno vlada energetska kriza, nestašica sirovina i repromaterijala, kao i velike poteškoće u lancima snabdijevanja pa je poslovanje izuzetno otežano, kaže predsjednik Privredne komore Republike Srpske, Pero Ćorić, u intervjuu za Mondo.
Stanje ekonomije u svijetu trenutno se najlakše može opisati riječima: nešto se dešava.
U Evropskoj uniji je naglo poskupila energija, Britanci su u jednom trenutku ostali bez goriva na pumpama, mnogi brodovi su usidreni, ponegdje se neki i zaglavi, automobili stoje na fabričkim trakama zbog nedostatka čipova i to je samo dio zapleta u svjetskoj ekonomiji.
Kod nas cijene, iz ugla običnih posmatrača, nekontrolisano rastu, a iz ugla vlasnika preduzeća, koga god da pitate svi će reći isto: izuzetno teško je nabaviti potrebne materijale i sirovine.
Šta se događa i kakve su posljedice za naša preduzeća, pitali smo predsjednika Privredne komore RS, Peru Ćorića koji kaže, između ostalog, da je skoro ubijeđen kako je ova kriza, ako ne dirigovana onda bar djelimično vještački izazvana.
Šta se trenutno dešava na tržištima i da li je ovo nova ekonomska kriza?
Trenutno možemo reći da postoji nekoliko kriza. Prije svega, energetska kriza u kojoj su cijene električne energije i gasa enormno povećane što stvara dodatni pritisak na pravljenje ugovora preduzeća sa dobavljačima električne energije i gasa za narednu godinu. Ovo je najnepovoljniji period za pravljenje dugoročnih ugovora jer niko ne zna do kad će energetska kriza trajati i u kom pravcu će ići.
Druga kriza je kriza u nabavci repromaterijala u smislu njihovog nedostatka. Na prvom mjestu, jako je teško doći do određenih elektronskih sklopova čiji nedostatak je totalno poremetio prije svega auto-industriju, a povezano s njom i lanac kooperanata i preduzeća koja rade za automobilsku industriju. Njih nema mnogo u Republici Srpskoj, više ih je u Federaciji, ali svi su suočeni s tim.
Osim tih elektronskih komponenata velika nestašica se osjeća i u dijelu plastičnih materijala koji se izuzetno puno koriste u svim industrijama. Imamo dosta prerađivača plastičnih masa, čeličnih i mesinganih materijala i slično, i ono što dodatno stvara problem je da su rokovi za isporuku produženi za dva ili tri puta.
Da li ti materijali i komponente o kojima je riječ stižu mahom iz Kine?
Nije samo iz Kine. Evo, recimo, imamo sada problem za kartonske kutije. Lično imam podatak da je kartonska ambalaža u posljednja dva mjeseca dva puta poskupljivala i rokovi su sada duplo produženi. Kartonsku ambalažu kupuju iz Hrvatske ili Srbije, bar naši konfekcionari.
Nema skoro nijednog repromaterijala da mu u posljednje vrijeme nije došlo do povećanja cijene.
Planirati i potpisivati ugovore za sljedeću godinu u uslovima kada niko ne zna kuda to sve ide, stvara jednu veliku dozu rizika kod svih privrednika koji proizvode, bilo za domaće ili inostrano tržište.
U ovom trenutku vrlo teško se može dati neki konkretan savjet privrednicima.
Šta je glavni uzrok krize? Da li je sve to posljedica pandemije virusa?
Pandemija korona virusa ima jedan udio u tome zato što je prošla godina bila takva kava je bila. Mnogi kapaciteti su bili smanjeni i redukovani zbog smanjenja troškova i sada kada je došlo do djelimičnog oporavka i znatno veće tražnje to je uslovilo ove nedostatke.
S obzirom da se još toga podudarilo – nestašica i povećanje cijena u svim segmentima – to liči na nešto što je možda dirigovano ili ''polu-dirigovano'' i liči na to da se stvara neka vještačka kriza, uslovno rečeno. S kojim ciljem? To u ovom trenutku ja lično ne znam, ali sam skoro ubijeđen da je tako.
Koliko to sve utiče na cijene u maloprodaji pošto vidimo da vlada opšte poskupljenje robe široke potrošnje?
Vidi se da se povećavaju cijene robe široke potrošnje, a to je sada maltene i logično kada vidimo šta se dešava sa ostalim proizvodima. Najveći problem i jeste što će se sve preliti na najšire slojeve stanovništva i to je najosjetljiviji dio. Mi najveći broj tih roba uvozimo i strani dobavljači nam diktiraju cijene na neki način.
Dobijamo informacije da u jednoj Njemačkoj - koja je stabilna i do sada je državnim intervencijama rješavala poremećaje, kao npr. tokom krize 2008. godine - smatraju da u posljednjih 30 godina nisu imali ovakvu situaciju. To je po meni dosta zabrinjavajuće jer pitanje je onda kako će se ove slabe i uvozno zavisne ekonomije u svemu ovome snaći.
Do kada će sve to potrajati?
Prema svim najavama, kada se priča sa ljudima iz oblasti energetike, proizvodnje elektronike i repromaterijala, svi oni su pesimisti da će se to brzo završiti i upravo predviđaju da će sljedeća godina biti nestabilna. Neko smirenje se očekuje tek 2023. godine.
Ima li ijedan dobar i pozitivan proces koji se trenutno događa u ekonomiji?
Ono što je pozitivno je da je došlo do oporavka i potražnje roba. Konkretne informacije su da u oblasti obućarske industije ima toliko narudžbi da se ne može stići proizvesti.
Ova vrsta proizvodnje prebačena je iz istočnih zemalja. S obzirom da je to radno-intenzivna grana ne isplati raditi u Njemačkoj i državama gdje su plate relativno visoke, pa se se sada masovno transferiše na ove prostore, tako da naši obućari imaju posla toliko da neke narudžbe ne mogu ni prihvatati i već preupućuju partnere, prije svega u Srbiju.
Pitanje je samo kako će se uspjeti snaći sa repromaterijalom.
Iz ugla privrednika, da li trenutno politička situacija u BiH otežava poslovanje?
Iskren da budem, razgovarajući sa privrednicima, osjeća se zabrinutost jer je neizvjesnost najgora. Da li investirati? Da li ulaziti u rizike? Da li će biti neke sankcije, ili neće?
Mnogo pitanja se postavlja, više iz neke predostrožnosti kako i šta, ali sigrno da utiče na neke dugoročnije planove.
