Radule, Leki i doktor Pop, članovi legendarne grupe Atheist Rap za MONDO otkrivaju treba li nam novi Tito, koje istinske vrijednosti slave i čuvaju i šta nas čeka početkom jula na OK Festu na Tjentištu...
Ove godine proslavljate 25 godina postojanja benda, u toku je turneja i spremate novi album. Kažite nam više o albumu - u kojoj mjeri se na njemu osjeća iskustvo koje ste stekli svirajući četvrt vijeka, ima li na njemu nostalgije i za čim, i ko vam je ciljna grupa - nova, mlada pokoljenja, ili vjerna publika koja vas prati sve ove godine?
RADULE: Dvadesetpetogodišnje iskustvo nam govori da se stvari teško radikalno mijenjaju, tako da i dalje nemamo neku posebnu taktiku ni ciljnu grupu. Ako neko u pjesmama pronađe nešto za sebe – super, ako ne – ima toliko toga, šibaj dalje, ako te put nanese – svrati opet da vidiš da li smo živi.
LEKI: U stvaranju novog albuma se svakako osjeća iskustvo akumulirano tokom prethodnih 25 godina, prije svega u načinu i opuštenosti, kao i uslovima rada. Stvarati u predivnom ambijentu vojvođanskog salaša na kom se nalazi Raduletov studio u kom vježbamo i snimamo je privilegija koju smo zaslužili i za koju smo se borili sve ove godine. Zaštićeni smo kao bijeli medvjedi...
POP: Od nas očekujte najbolje i očekujte dosta, mi to bez problema ispunjavamo, plus fino zezanje u opuštenoj atmosferi nacionalnog parka. Požrtvovanje i briga za drugog mi je prva asocijacija, nažalost toga danas gotovo da nema, a moralo bi biti.
RADULE: Prva asocijacija mi je uvijek Sava Kovačević, u kojem mi je personifikovan heroizam i požrtvovanost partizanskih boraca u bici za ranjenike. Mlađe generacije vjerovatno nemaju predstavu o tome, a i stariji su zaboravili kolike su žrtve pale za slobodu koju smo imali i koju su tako olako prepustili u ruke jučerašnjih i današnjih mešetara i lešinara. Jebiga, ko kontroliše sadašnjost - kontroliše prošlost, ko kontroliše prošlost - kontroliše budućnost – kako je to jezgrovito definisao Orvel. Trenutno sadašnjost kontrolišu samoživa manipulatorska go*na. A od nas možete očekivati da vas provozamo kroz naš dvadesetpetogodišnji luna-park, u prijatnom ambijentu i uz lijepo druženje.
LEKI: Kao što kaže Radule, prva asocijacija je zaista Sava Kovačević. Istinska legenda, koja je stvorena i zaživjela u narodu sopstvenim radom, upornom borbom, direktnim odnosom sa ljudima i požrtvovanjem, a ne partijskim ukazima i ideološkim mitologiziranjem. Druga asocijacija je fantastična priroda i radujem se što ćemo na Tjentištu provesti bar dva dana.
U kom mjestu u bivšoj Jugoslaviji, sem Novog Sada se osjećate kao kod kuće i zašto?
POP: Od zaista puno mjesta izdvojiću Osijek zbog sličnog mentaliteta našem, klime i opuštenosti...
RADULE: Ja lično u Puli, prija mi klima, okruženje, a povrh svega brojna stara i nova prijateljstva i uspomene koje me vežu.
LEKI: Split - meni jako prijaju i nekako se prvo sjetim boravaka u Splitu, što zbog samog predivnog grada i rive, što zbog stvarno sjajne ekipe koju tamo poznajemo. Mnogo lijepih uspomena...
Šta je najbolje, a šta najgore što vas je zadesilo na koncertu ili nastupu?
RADULE: Najupečatljiviji događaj koji mi pada na pamet vezano za ovo pitanje mi se odigrao na koncertu povodom dvadesetog rođendana benda u Novom Sadu, kada sam u svakom kadru pri pogledu u publiku od dvije hiljade ljudi prepoznavao drage ljude iz svih krajeva naše zemlje i te žive slike su mi se smjenjivale sa isječcima sjećanja na doživljene scene sa tim ljudima. Danima nakon tog koncerta sam bio prepunjen dobrim osjećanjima. Loše stvari nesvjesno potiskujem u podrume sjećanja, malo mi je mrsko da čeprkam. U biti malo toga lošeg smo iskusili, mahom su problemi tehničke prirode bili u pitanju.
POP: Najbolje mi je kad vidim ljude da zaista uživaju, da im je drago što smo došli i da vredi sve ovo čime se bavimo i čemu zajedno stremimo. Najgore mi je kad se u malom prostoru neko toliko pribije meni, pritom puši i izduvav dim ka meni, ili još gore drži upaljenu cigaretu meni pod nosom u trenucima kad, kao gnjurac, hvatam vazduh na slamčicu, tad bukvalno umirem, a te me individue ubijaju, bez da to i primjećuju usljed stanja veselosti u kome su. Kad mogu, kažem im da ugase, pomjere se malko dalje, nekada poslušaju, a ako ne, povučem se ja, ako imam kud.
LEKI: Sa samih nastupa jedan od najljepših momenata je direktno posmatranje sa bine izlaska sunca iza leđa 5-6 hiljada razdraganih ljudi na našem koncertu na Fusion stageu kojim se zatvarao Exit festival 2009.godine. Najružnija sjećanja su uglavnom vezana za lične loše doživljaje nekih nastupa a koji su, uglavnom, bili uzrokovani zdravstvenim problemima koji su me mučili tokom njih. Ne bih ih nabrajao...
Objasnili ste nekoliko puta da je "Atheist" u nazivu benda "prst u oko novovjernicima". Da li ste, kao ekipa, zagovornici neke ideologije, ima li neki opšti stav koji svi zastupate i borite se za njega?
POP: Mi smo borci za zaštitu prirode, pravih vrijednosti i ljudske dobrote – to smo mi. Budi i ti dio nas!
RADULE: Kao ekipa smo zagovornici slobode i jednakosti, a kao pojedinci imamo svoje stavove koji se više ili manje podudaraju. Svijest o potrebi zaštite prirode, ljudi i životinja su neka opšta mjesta, kao i svijest o životu unutar pokvarenog sistema i siromaštvu i stranputicama kolektivne (ne)svijesti.
Orthodox Celts, Atheist Rap i Partibrejkers glavne su zvijezde festivala za mlade "OK Fest", koji će se od 4. do 6. jula održati u Nacionalnom parku "Sutjeska" na Tjentištu. Uz navedene bendove, na ovom festivalu nastupiće još i Sopot, Zoster, Tupas mene, A3PA, Aurora, Grasshoppers, Ispad...
Sve je više onih koji smatraju da narodima na Balkanu treba "čvrsta ruka" da bi bio vođen kako treba i da bi napredovao. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Treba li nam novi Tito, nova ideologija ili smo dorasli demokratiji u onom dobrom smislu te riječi?
RADULE: Razlog za to leži u tome što je elita društva ta koja bi trebalo da postavi standarde i trasira put u budućnost naroda/zemlje/regije/čovječanstva, a mi odavno nemamo prosvetiteljsku elitu nego elitu kompleksaša, prevaranata, lopova, ubica i nekompetentnih stručnjaka koji brinu isključivo o svom materijalnom interesu. Takva elita neće dopustiti da se ljudi obrazuju i steknu samopouzdanje i svijest o sebi, svom položaju, svojoj snazi, jer bi vrlo brzo bila zamijenjena nečim svrsishodnijim, a čini se da je i nepostojanje elite bolje od ovakve kakva je. Paraziti imaju vlast, ideologije su samo marketinške zajebancije za zamlaćivanje masa, demokratija je dirigovani teror manipulisane većine, teško da će društvo evoluirati, stoga mi je logičan odgovor – kad starog više nema dobro bi nam došao i novi Tito.
LEKI: Ne mislim da nam treba novi vođa, već vladavina institucija i javna odgovornost za vršenje dužnosti od opšte društvenog značaja. Mada, kada se sjetim Tita i njegovog druženja sa Ričardom Bartonom i Liz Tejlor na snimanju „Sutjeske“ i uporedim ih sa sadašnjim jeftinim estradno-političkim nakazama, osjetim nostalgiju za tim njegovim vremenima (kojih se sjećam jer sam jako mator).
POP: Ljudima u regionu, vjerovatno i šire, najviše treba pameti, ili bar tehnike da tu pamet koriste. Da pamte duže od tri dana, da razmisle prije no što nešto kažu ili urade, da ih niko ne zajebe više od dvaput, i slično. Kad dođemo do tog stepena razvoja, neće nam trebati ništa, sami ćemo sve urediti i biće sve tip top. Pozdravlja vas dr POP!