Davidović navodi da se u selu Bijakovcu nalazi manastir koji je zadužbina cara Lazara, kao i da se na tom mjestu obavlja služba. Dalje, u Turjaku, piše on, nalaze se tri crkve – manastir ispod kojeg teče Krivaja, stara crkva sv. Ilije i manastir Karanovac, zadužbina Nemanjića.

On navodi i jedan porušeni manastir u Grbovima i jedan između Šaškinovaca i Jurkovice. U toj crkvi je, pripovijeda sveštenik, živio neki vrač kojeg su Turci posjekli, a sahranjen je kod izvora koji narod pohodi i u kojem se kupa.

U Romanovcima, na mjestu “Kulina” bila je kula nekog Avdage. Za tu kulu se priča da je u njoj kupljen harač i da je Avdaga jednom u kulu odveo dvanaest hajduka koji su mu poštedjeli život, a on ih je isjekao prije toga im pokazavši blago. Razvaline te kule, čitamo u Vili, vide se i danas.

Autor potom pominje Gradinu i kraj nje izvor u kome se i dalje vide Tivsovi stubovi. U Gradini se nalazi i crkva, pa sveštenik ne propušta da ukratko ispriča i legendu o njoj – "Iz temelja toga donešeno je mnogo kamenje, od koga su dva čardaka u Petoševcima i Seferovcima napravljena. Pred vratima ovoga posljednjeg čardaka i danas stoji velika ploča, koja je iz temelja crkvenog izvađena. Na ploči se kažu nalazi i pismo nekakvo, koje je zemlji okrenuto."

U Maglajanima takođe postoje razvaline neke crke, te se i tamošnje uzvišenje zove crkvina. U Laktašima nalazi se banja i ladno kupatilo, koje liječi od groznice.

Kada je nabrojao sve znane mu starine, autor počinje priču o "bišćanskoj kraljici" koja je i po ovim krajevima imala svoje tvrđave. Na mjestu te tvrđave katolici su imali malu kapelu, a upravljač palanke bio je vezir Todor. Bio je jako bogat i dijelio je milostinju, a kada su došli Turci zapalili su mu sve stogove i pšenicu, te se mjesto, po toj legendi, naziva Pogorelo.

Druga kraljičina palanka bila je u Podgradcima. U Gradini je postojala i kula Derviš-age Smailagića, nekadašnjeg vladara Gradiške, koji je prekopavao Gradinu jer je vjerovao da je Todor pod zemljom sakrio svoje blago. Kad su konačno prokopali do greda i tunela iz kojih je samo duvao vjetar i letjele mušice, a ni svijeća nije mogla gorjeti. Zbog toga su ljudi ovo nalazište odmah zakopali.

"Mjesto to i meni samom poznato je. Da li je sve to tako kako narod o raznim starinama u Bosni priča, podsigurno se nigda tvrditi ne može, ali gledajući ta mjesta svak priznati mora da tu nešto tajno, ali i vrlo znatno ima, koje kad bi se osvijetliti i pouzdanom stranom doznati moglo, i naša srpska povjesnica imala bi što vrijedno zabilježiti", navodi N. Davidović na kraju svog teksta.

Bosanska vila bio je list za "zabavu, pouku i književnost", koji je pokrenut 1885. godine kao organ Učiteljskog zbora Srpske škole u Sarajevu. List je zabranjen od strane austrougarskih vlasti 15. juna 1914. godine.

Još vijesti iz naftalina pročitajte OVDJE.