Pokušali smo da razbijemo neke mitove o trčanju, a šta smo otkrili i kako se u to sve uklapa jedan pas pod imenom Tora - saznajte u nastavku.
Beogradski maraton je nedavno završen i moramo priznati da sam ja onaj čovjek koji kada je maraton u gradu - sjedi na terasi pijuckajući svoju kafu i pita se "Zašto?".
Ali onda kad vidite nekoliko svojih prijatelja, malo težih od vas i mnogo starijih, kako isti taj maraton istrčavaju, ne možete da se ne zapitate: "Da li je to stvarno toliko teško kao što meni djeluje?". Riješio sam ovo da provjerim (za sve nas) obučem svoju Champion opremu i razbijem 3 mita o trčanju! Mogao sam da ih razbijam i 10, ali nisam htio da sahranim sam sebe, ako baš ne moram.
Tri mita sa kojima smo se uhvatili u koštac bili su:
Mora se trčati svakog dana,
Najbolje je boso trčanje,
Isto se utroši kalorija kada se hoda i trči jednu milju.
A ovo nije bilo dovoljno, pa je producentkinja osmislila i bonus eksperiment (kako ga je ona ekstatično nazvala, meni je bio sve sem ekstaze) u kom sam bježao tj. trčao za Torom - odraslom ženkom boksera koju nam je koleginica Kaća dovela na druženje.
U suštini, kad se sve podvuče, najteže mi je padalo da svakog dana ustajem oko 7 ujutru i idem na trčanje pa sam se na sve načine dovijao da ovo maksimalno ispoštujem. Čak sam i poslušao jedan od savjeta sa interneta koji kaže da ću lakše ustati ujutru i otići na trening, ako spavam u svojoj čistoj opremi.
Vjerovali ili ne, ovo je upalilo! E sad, da li zato što sam se već navikao, ili zato što sam već bio obučen pa me napolje istjerala "Šta te sprečava?" misao, ne mogu da kažem sa sigurnošću. Bilo kako bilo, značilo mi je da trčim svakog dana čisto zbog razvijanja navike, ali da je neophodno - i nije, više je stvar vaše discipline.
Kada su mi predložili boso trčanje iskreno sam mislio da me neko debelo zeza i da ekipa iz redakcije hoće u stvari da snimi "skrivenu kameru", ali se ispostavilo da je to legitiman savjet koji se može naći na skoro svakoj listi "savjeta za trčanje".
Ono što se često smetne s uma jeste da odrasli u stvari ne umiju da trče! Dobro ste pročitali, odrasle osobe su uglavnom zaboravile (ako su ikada i znale) pravilno da trče u smislu držanja tijela, načina na koji gazimo podlogu, koliko raspoređujemo opterećenje… Zato su nam najviše i potrebne dobre patike za trčanje - jer one amortizuju sve te greške i štite nas od povreda.
Za boso trčanje se priča da je najzdraviji oblik trčanja, kao i da je najbolje da se trči po zemlji ili travi. Ja vjerujem da je ovo sjajan savjet, u nekim drugim zemljama u kojim trkač nema opasnost da ugazi u "nagaznu minu" od nekog ljubimca, opušak ili neko drugo smeće koje ostavljamo svuda po svojim parkovima. U slučaju naših parkova, provešćete se kao i ja - kao bosi po trnju.
Da li se isti broj kalorija utroši kada se hoda ili trči milju smo ustanovili da nije tačno. Naravno ovdje zavisi i od načina hodanja i načina trčanja, sigurno nekim brzim hodanjem sagorijevate mnogo kalorija, ali smo mi u ovom slučaju testirali jednu laganu šetnju VS. trčanje i došli do zaključka da trčanje ipak pobjeđuje.
Lično za mene, najbolji dio kod trčanja je, pored vremena provedenog u kreativnom razmišljanju sam sa sobom, zapravo ono što dolazi poslije trčanja. Ili bi bar trebalo ako ne želite da se povredite.
Istezanje
Završite 10 minuta ranije i taman imate vremena da pustite dobru muziku, prostrete peškir ili prostirku i počnete da testirate svoju fleksibilnost i granice svog bola. Vaši mišići i tetive će vam biti zahvalni i daćete priliku tijelu da se umiri poslije napora.
Ovo možete naravno ako vam ne dovedu prijatelja na snimanje - boksera Toru, kako bi testirali još jednu dilemu: Da li brže trčim kada me vuku ili kada me jure?
Kada je u pitanju Tora, obrni-okreni ne mogu da trčim dovoljno brzo. Pokušavao sam, dao sve od sebe i preživio, ali je Tora ostala suverena vladarka brzine i apsolutna pobjednica.
Možda je u stvari najbolje sa njom da trčim sledeći maraton?
U saradnji sa sportvision.ba