Borba protiv neplodnosti: Mi smo "taj par"

„Danas smo već prihvatili tu činjenicu da smo mi "taj par", oni koji nemaju djece, oni koji su "nesrećni". Osim što mi više nismo nesrećni”, rekao je A.V. opisujući svoju i supruginu borbu za potomstvo.

Borba protiv neplodnosti: Mi smo "taj par" Foto: Guliver/Getty images, Sasha_Suzi

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, ukoliko par u roku od godinu dana ne ostvari trudnoću uz redovne seksualne odnose, onda je potrebno da se obrate ljekaru kako bi se ustanovio problem.

Takav slučaj bio je i sa našim sagovornikom A.V.  i njegovom suprugom, a koji, nažalost, ni nakon višegodišnje borbe nije dobio željeni epilog.

„Naša borba je počela nakon godinu dana braka, što je granica koju vam ginekolog zacrta da se smatrate parom koji se bori sa neplodnošću ukoliko nemate djece, a u braku ste toliko dugo. Tada dobijete šifru u zdravstvenoj knjižici sa kojom ne bi trebalo da plaćate participaciju za sve zdravstvene usluge koje imaju veze sa tim da vam pomognu da zatrudnite, ali i uvid u cijeli jedan svijet za koji niste znali da postoji”, kaže naš sagovornik.

Ističe da su nakon nekoliko "lažnih" uzbuna, jedne vanmaterične trudnoće i vađenja jajovoda i dva spontana pobačaja kasnije, došli do tačke kada jedino vantjelesna oplodnja dolazi u obzir.

„Pojavili smo se u prostorijama dr Sanje Sibinčić koja je tada imala jedinu kliniku za te postupke u Republici Srpskoj. Ono što je trebalo da bude prosto savjetovanje je završilo kao zacrtan datum "početka ciklusa" što je eufemizam za period pripreme ženskog tijela na postupak hormonske stimulacije proizvodnje jajnih ćelija, njihovo vađenje te ubacivanje spermatoida u nju te vraćanje oplođenog embriona u ženu”, kaže on.

Međutim, u međuvremenu su saznali i da njegova supruga boluje od rijetkog genetskog poremećaja koji ima veze sa zgrušavanjem krvi – trombofilije.

Sve veći broj mladih sa problemima neplodnosti

U Republici Srpskoj evidentan je porast parova koji se bore sa neplodnošću. Doktori upozoravaju na činjenicu da je sve veći broj mladih parova koji imaju problem sa začećem.

"Godišnje se između 700 i 800 parova prijavi za vantjelesnu oplodnju, međutim sigurno je mnogo veći broj pacijenata koji imaju problem sa sterilitetom, ali tačan broj za RS još nemamo.Ono što sa sigurnošću možemo da tvrdimo jeste da je procenat parova koji se bore sa sterilitetom veći te da nam unazad nekoliko godina pristužu i mlađe generacije koje imaju problem sa ostvarivanjem željenje trudnoće”, kažu za MONDO iz klinike “Medico’s”.

„Na odjeljenju za hematologiju na UKC Banja Luka nam je rečeno da se neplodnost često javlja kao posljedica trombofilije. Za liječenje nam je jasno stavljeno do znanja da je nemoguće, jer se radi o genetskom poremećaju, ali da postoji način kako da se "pomogne". Postoji nešto što se zove niskomolekularni heparin, sredstvo koje razrjeđuje krv dovoljno da omogući rano formiranje krvnih sudova kod ploda i nesmetan protok krvi kroz njih. Gustoća majčine krvi koju prouzrokuje trombofilija je jedan od razloga zašto plod ne može da preživi - stvaraju se ugrušci i dolazi do začepljenja krvnih sudova”, naglašava A.V.

Svjesni opasnosti, ali i nemogućnosti da sve prepuste slučajnosti, saznali su da se heparin ne preporučuje kao lijek za neplodnost u slučaju trombofilije nigdje u okruženju.

„Razloge nismo saznali, ali je nekoliko anegdotskih primjera majki koje su nakon nekoliko pokušaja uspjele da zatrudne tek što su samoinicijativno uzele heparin, nama bilo dovoljno da zaključimo da je to ono što nam treba. Kasnije smo saznali da nigdje i nikad nije dokazana povezanost ili uticaj heparina na trudnoću kod osoba sa trombofilijama, naročito u ranim stadijumima. Ipak, pristali smo na terapiju heparinom”, rekao je naš sagovornik .

Terapija heparinom znači svakodnevno bodenje u predjelu stomaka u trajanju pripreme trudnoće, postupka vantjelesne oplodnje i, u slučaju uspješnosti, cijele trudnoće. Heparin, navodi naš sagovornik, izaziva razrjeđivanje krvi tako da je nakon svake injekcije ostajao veoma vidljiv podljev, koji se nadovezivao na onaj od prethodnog dana pa onaj od dana prije toga.

„Uskoro stomak majke liči na neprirodno modru morsku površinu. Vrlo jeziv prizor i nešto što ne ulijeva optimizam”, kaže A.V.

Uzroke niko ne istražuje

Njihovu borbu za roditeljstvo, otežalo je, kako ističu, loše iskustvo sa doktorima i medicinskim osobljem, koji, kako je istakao naš sagovornik, ne istražuju uzroke neplodnosti.

„Kod nas se niko ne upušta u otkrivanje razloga zašto do trudnoće nije došlo? Niko ne radi nikakvu dijagnostiku, ne rade se pretrage, niko ne istražuje uzroke. Nakon nekoliko mjeseci vas upute u kliniku koja "liječi" neplodnost i tu imate tri pokušaja koja plaća FZO i još jedan neke lokalne zajednice. Ukoliko ne uspijete iz četvrtog pokušaja, možete o svom trošku da nastavite pokušavati, dok ne dobijete dijete. Ili dok ne odustanete. I to je sve”, naglasio je A.V

Nakon tri godine borbe, njihov postupak je završio neuspjehom, a tome se “priključila” i izolacija od prijatelja, jer je, kako kaže naš sagovornik, teško gledati kako prijatelji oko njih uživaju u potomstvu za koje su oni uskraćeni.

„Postali smo izolovani i polako smo se našli u situaciji da nemamo sa kim da se družimo. Tako smo ostali sami nas dvoje. Ta situacija može da bude oslobađajuća i nešto što će da oplemeni brak. Ali i ne mora. Time što ste ostali usmjereni samo jedno na drugo, djeleći tugu zajedničke nemogućnosti da imate djecu, ostali ste usamljena meta svih negativnih emocija koje pojedinačno gajite”, rekao je i dodao da su polako izašli iz te “spirale otuđenosti i beznađa”.

sterilitet, trudnoća, par, parovi, tuga Foto: Guliver/Getty Images/Thinkstock Ilustracija

„Danas smo već prihvatili tu činjenicu da smo mi "taj par", oni koji nemaju djece, oni koji su "nesrećni". Osim što mi više nismo nesrećni. Shvatili smo da je, ukoliko nećemo imati djecu, a sve su prilike da nećemo, jedini smisao našeg braka i zajedničkog postojanja može i mora da bude jedino naša zajednička i pojedinačka sreća i zadovoljstvo. Usmjerili smo se u stvari koje nas ispunjavaju, slobodno vrijeme trošimo na sebe pojedinačno ali i na nas dvoje, eskskluzivno. Putujemo mnogo i u svakoj prilici”.

Naš sagovornik i njegova supruga su danas u osmoj godini braka i kažu da se polako vraćaju iz jedne vrste društvene i emotivne hibernacije.

„Na jedan sasvim neočekivan način put neplodnosti i prihvatanja činjenice da je ona trajna odlika našeg braka ga je ojačala, učinila otpornijim na druge izazove koji se, iz ove perspektive, čine trivijalnim i skoro bezvrijednim. Sad smo u stanju duha koje kaže "prošli smo najteži test, prihvatili smo jedno drugo i naš brak na način koji čak pobija suštinu većine brakova, izdržali smo to, sve ostalo je lakše od toga", zaključuje A.V.

Kada je riječ o trombofiliji, u klinici ''Medico's'' ističu da pacijentice kojima je ustanovljena trombofilija obično nemaju problem sa začećem. Samim tim, naglašavaju, ne može se reći da bi trombofilija mogla biti uzrokom steriliteta.

„Kod žena s nasljednom trombofilijom postoji povećan rizik od gubitka ploda, naročito u drugom i trećem trimestru trudnoće, ali i rizik za pojavu komplikacija kasne trudnoće kao što su: prijevremeno odvajanje posteljice ili placentalna abrupcija, insuficijencije posteljice sa zaostajanjem u rastu i razvoju ploda i prevremenim porodom, preeklampsija, ali i pojava tromboza različitih lokalizacija”, ističe dr Danijela Mandić, specijalista hematologije i dodaje da savremene preporuke navode da testiranje na trombofiliju treba provesti ukoliko je žena imala jedan gubitak ploda u drugom ili trećem trimestru trudnoće, odnosno dva ili tri gubitka ploda u ranoj trudnoći, posebno ukoliko su isključeni drugi uzroci.

„Dokazivanje nekog od oblika trombofilije ne zahtijeva da se kod svih trudnica primijeni terapija, jer trombofilija nije bolest već stanje, koje ukoliko je udruženo sa drugim faktorima rizika, može da se klinički manifestuje. Uobičajeno je da se kod osoba sa povećanim rizikom za kliničko ispoljavanje trombofilije primijeni antikoagulantna terapija, koja podrazumjeva primjenu heparina male molekulske mase, a u nekim slučajevima je neophodna i primjena acetilsalicilne kiseline i suplemenata poput folne kiseline i vitamina B kompleksa“, rekli su za naš portal u ovoj klinici.

Stručnjaci kažu da je neplodnost bolest modernog doba, a nastaje zbog izloženosti stresu, loših životnih navika kao što su konzumiranje alkohola i cigareta, zagađene okoline, ali i činjenice da se parovi sve češće u kasnijim godinama odlučuju za potomstvo.

Podaci ESHRE

Prema poslednjim zvaničnim podacima Evropske asocijacije reproduktivne medicine i embriologije (ESHRE) procenat uspješnosti procedura vantjelesne oplodnje iznosi od 29,9 do 35,08% na godišnjem novou, i u ovu statitistiku su uključene sve starosne grupe pacijenata kao i različiti postupci vantjelesne oplodnje.

„Jedan od razloga povećanog procenta steriliteta nalazi se u činjenici da se žene sve kasnije odlučuju na trudnoću tako da su danas u odnosu na recimo 1995. godinu prvorotke starije u prosjeku za deset godina. Osim što se žene sve kasnije odlučuju za trudnoću, što je jedan problem, primjetan je i sniženi fertilitet muškaraca, koji je jedna od češćih indikacija za vantjelesnu oplodnju“, ističe prof. dr Sanja Sibičić, nacionalni koordinator za reproduktivno zdravlje i direktor ZU “Medico-S”, koja se bavi liječenjem steriliteta i procedurama vantjelesne oplodnje.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da je sterilitet gotovo podjednako zastupljen, kako kod žena tako i kod muškaraca.  Iz ove klinike naglašavaju da se, kada par krene u rješavanje problema neplodnosti, na početku rješavaju manji problemi poput upala i ostalih medicinskih indikacija koje mogu biti smetnja začeću iz spontanog ciklusa. Ukoliko se ustanovi ozbiljniji problem ili preložene terapije ne daju rezultate preporučuje se postupak inseminacije.

Vantjelesna oplodnja IVF (In Vitro Fertilization) se izvodi kao terapija za liječenje neplodnosti kada ne postoji drugi, jednostavniji način liječenja steriliteta. Postoji nekoliko načina vantjelesne oplodnje, a koji od njih će biti primjenjen zavisi od medicinskih indikacija pacijenata, prvenstveno od nalaza spermograma muškog patrnera.

„Šanse za ostvarivanje trudnoće najviše zavise od kvaliteta embriona, funkcija jajnika i spremnosti materice da primi embrion. To je uveliko uslovljeno biološkim satom, odnosno godinama pacijentice, tako da je uspješnost vantjelesne oplodnje kod žena do 35 godina procentualno iznosi 30 i 40 odsto“, istakli su u Medico's klinici.