Na današnji dan 1942. u Kupresu je poginuo narodni heroj Simo "Simela" Šolaja. Sa sobom je uvijek nosio torbu punu bombi, narod ga je izuzetno volio i cijenio, a vrbovali su ga i Italijani i četnici i partizani...
U noćnom jurišu na ustaško utvrđenje na Kupresu 13. avgusta 1942. godine poginuo je Simo "Simela" Šolaja, legendarni komandant Krajiškog bataljona "Iskra".
Po izbijanju ustanka 1941. godine, koji su podigli mahom Srbi, postao je nekrunisani seljački vođa u svom kraju, izuzetno omiljen zbog hrabrosti i kojeg je narod doživljavao kao zaštitnika, naročito od ustaških pokolja.
Rođen je 1905. godine u selu Pljevi, kod Šipova. Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao šumarski radnik i nadničar.
Kao patriota, teško je primio poraz Kraljevine Jugoslavije. Čim je počeo ustaški teror u okolini Šipova, sa nekoliko svojih prijatelja sklonio se u obližnju šumu i tu počeo da skuplja ljude i oružje.
Šolajina jedinica, sastavljena uglavnom od seljaka, postigla je velike uspjehe u borbi protiv Italijana i ustaša, oslobodivši 1941. značajno područje oko Šipova i Mrkonjić Grada.
Italijani su posebno cijenili Šolaju nakon poraza kod Sokoca i u Rastičevu, kod Kupresa, 3. decembra 1941. godine. Pokušali su da ga pridobiju i poslali svog saradnika sa većom sumom novca da pokuša da ga podmiti. Šolaja je ubio kurira i poručio da je "to njegov odgovor".
Simo Šolaja nosio je uvijek sa sobom kožnu torbu sa bombama. U svoje redove vrbovali su ga i partizani i četnici, da bi na kraju "prelomio" i priključio se partizanima.
(Iza Sime Šolaje nije ostala sačuvana ni jedna njegova fotografija, a crtež u zborniku heroja Jugoslavije nastao je na osnovu sjećanja saboraca)
Pod Simelinom komandom, bataljon "Iskra" je uništio utvrđenja u Majdanu, između Jajca i Mrkonjić Grada, te razbio bataljon domobrana na Vodenom Podu i Previlima.
Kada su se, krajem jula i početkom augusta 1942. godine, razvile borbe između ustaša utvrđenih u Kupresu i jedinica Trećeg krajiškog partizanskog odreda, Šolaja je sa svojim bataljonom pohitao u pomoć.
U noći između 13. i 14. avgusta, jurišajući na ustaške bunkere, junački je poginuo, a posthumno je proglašen narodnim herojem.
......
Igrani film o životu Sime Šolaje pod nazivom "Šolaja" snimio je 1955. reditelj Vojislav Nanović. U ovom filmu prikazane su borbe Simelinih seljaka i saboraca sa okupatorima, ali i Šolajine dileme kojoj domaćoj vojsci da se priključi.
Film možete ga pogledati ovdje:
NEVJEROVATNA SUDBINA KĆERKE ZORE
Iza Sime Šolaje ostala je žena Zorka i kćerka Zora, buduća predsjednica opštine Šipovo. U jednom intervjuu iz 1977. godine Zora Šolaja - Malović ispričala je potresnu i nevjerovatnu priču iz januara 1942. godine.
Stanovnici Pljeve sklanjali su se ispred neprijatelja bježeći u planinu Smiljevac iznad izvora rijeke Plive. Zorina majka Zorka s mukom je nosila dvije djevojčice, Zoru i Cvijetu.
Nakon desetak kilometara pješačenja kroz dubok snijeg i nadčovječanskih napora bila je na izmaku snage.
Morala je donijeti odluku života: koju od dvije rođene kćeri da ostavi zauvijek u snijegu. Pogledala je obe i srce joj se steglo. Sa suzama u očima poljubila je Zoru i spustila u snijeg. Cvijeta je bila mlađa i nešto lakša, pa je nesrećna majka odlučila da njoj podari život.
Na sreću, tuda je prolazio Čedo Marković, njihov rođak, koji je pronašao djevojčicu u snegu, a kasnije je predao majci.
Samo dva mjeseca poslije događaja u januaru 1942. godine umrla je Zorina sestra Cvijeta.
Na sahrani djeteta bio je i otac Simo. Rekao je ženi Zorki: "Vidiš, nemamo mnogo sreće sa djecom, ali ostala nam je Zora, i ona će, valjda, dočekati slobodu."
Zora Šolaja - Malović poslije rata završila je pedašku školu, udala se i rodila dvije kćerke. Posvetila se društveno-političkom radu, nakon čega je izabrana za predsjednicu opština Šipovo.
(Na fotografiji: Zora Šolaja - Malović sa majkom, mužem i kćerkama)
Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na facebooku! (LINK)
