Kućni ljubimci u RS kao "bijeli medvjedi"

Novim Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja, koji je usvojen u Republici Srpskoj (RS), lica koja bez razloga ubiju, nanose bol ili muče životinju biće kažnjena novčanim iznosom od tri do dvanaest hiljada KM.
"Najvjernijem čovjekovom prijatelju" Zakon još dozvoljava "besplatnu i udobnu" vožnju javnim prevozom.

Za vlasnike pasa - vodiča (slijepih ili invalidnih lica), kao i kućnih ljubimaca "naredba": nema vođenja ljubimaca , ali ni vožnje bez povoca ili korpe !

Zakon, utemeljen na evropskim standardima, takođe nalaže da oni koji žele da imaju kućne ljubimce moraju da im obezbijede životne uslove u skladu sa njihovim potrebama.

Dužni su, tako, da psa ili mačku registruju u roku od sedam dana od sticanja vlasništva veterinarskoj organizaciji koja vodi registar za svaku pojedinu životinju.

Radi identifikacije, sve životinje trabalo bi da budu označene trajno.

Predviđeno je da se to obavlja putem mikro čipa, koji ne smije biti uklanjan, sem u slučaju zdravstvenih problema životinje.

Svi operativni zahvati na životinji moraju se primjenjivati sa anestezijom i mora ih obavljati za to obučeni veterinar.

U slučaju da lokalna anestezija nije dovoljana, veterinar je dužan da da potpunu anesteziju kako životinja ne bi osjećala bol.

Pravno lice koje posjeduje životinju biće kažnjeno novčanom kaznom od dvije do šest hiljada maraka ako: ne vodi registar za svaku pojedinu životinju, ako prodaje životinje mlađim licima od 16 godina, ako im ne pruži hitnu veterinarsku pomoć, ako ubija životinje koje ne boluju od neizlječive bolesti, koje ne mogu da ugroze ljude i nisu opasne po okolinu.

Izričito je zabranjeno prisiljavati životinju na rad i napore koje ona, zbog svog uzrasta ili stanja, ne može da podnese.

Zabranjeno je i kažnjivo napuštati životinje pribavljene za društvo i druge životinje pod nadzorom čovjeka, te nanositi bol, patnju ili ozljedu životinji pri dresuri.

Takođe, više nije moguće klati životinju bez omamljivanja, osim ako je riječ o posebnom postupku klanja određenim vjerskim obredom ili ako je životinja u agoniji.

Vlasnik prihvatilišta za životinje dužan je da obezbijedi dovoljnu količinu hrane i vode; da obezbijedi veterinarsku zaštitu; da obezbijedi dovoljno životnog prostora za životinju, da vodi evidenciju o svakoj zbrinutoj životinji, i o svakoj udomljenoj životinji.

Ako neko iz prihvatilišta udomi životinju kod sebe, dužan je da potpiše izjavu o tome.

Umjesto šintera, koji su eliminisali (ubijali životinje) novi zakon predviđa da zaposleni u higijeničarskoj službi sakupljaju napuštene i izgubljene životinje, tako da im nanose najmanju moguću bol, i da ih transportuju u prihvatilišta.

Usmrćivanje životinja od sada je moguće samo u slučajevima da se životinja ne može izliječiti, a ostatak života će joj donijeti bol i patnju ili, ako je u poodmaklom dobu starosti, te ako joj otkazuju osnovne životne funkcije.

Takođe, usmrćivanje životinje je dozvoljeno ako boluje od teške zarazne bolesti koja može da ugrozi ljude i ako je opasna po okolinu...

Životinju može da usmrti samo veterinar, i to na način koji će joj obezbijediti trenutnu smrt.

Ovaj zakon je prilagođen evropskim konvencijama o zaštiti i staranju o životinjama.

Osnovne slobode životinja, zagarantovane konvencijama, jesu: sloboda od gladi i žeđi; sloboda od mučenja i stresa; sloboda od bolesti, bola i povreda, pravo na adekvatan smještaj i sloboda da se normalno ponaša.

Novi Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja predstavlja pomak u odnosu na dosadašnje stanje, odnosno propisuje da se životinje moraju tretirati u skladu sa evropskim standardima koji važe u civilizovanom svijetu.

Životinje tako postaju članovi društva sa svojim pravima, a društvo i pojedinci koji se u ime društva staraju o njima imaju obaveze koje su zakonski regulisane.


(Srna / MONDO)