Advokat Milan Romanić podnio je Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv glavnog tužioca BiH Gorana Salihovića i tužioca Jadranke Lokmić-Misirača u vezi sa obustavljanjem istrage u slučaju "Dobrovoljačka".
Romanić je punomoćnik porodica pripadnika JNA Zdravka Tomovića i Obrada Gvozdenovića, koji su ubijeni početkom maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
Tužilaštvo BiH je 17. januara 2012. godine donijelo naredbu o obustavljanju istrage u slučaju "Dobrovoljačka" protiv ukupno 14 lica, među kojima Ejupa Ganića, Zaima Backovića i Jovana Divjaka.
Istragu je obustavio međunarodni tužilac Džud Romano, koji je tada obavijestio Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske da "samo oštećena strana ima pravo da podnese pritužbu", što su porodice poginulih boraca i učinile.
Politički predstavnici institucija Republike Srpske godinama naglašavaju da su glavni krivci za tragične događaje u Dobrovoljačkoj ulici članovi političkog vrha tadašnje Republike BiH, ali i paravojne muslimanske jedinice u Sarajevu, poput "zelenih beretki" i drugih.
Opšti stav Republike Srpske jeste da Tužilaštvo BiH, koje je pod snažnim pritiskom i uticajem međunarodne zajednice i bošnjačke političke elite, snosi veliku odgovornost, jer je predmet "Dobrovoljačka ulica" potpuno zanemarilo i ignorisalo.
"Šta je poslije intervencija stranih tužilaca u Tužilaštvu BiH uradio glavni tužilac Goran Salihović, osim što je dezavuisao i obmanjivao javnost nespretnim i neistinitim izjavama da će se Tužilaštvo BiH baviti procesuiranjem onih koji su počinili ratni zločin u Dobrovoljačkoj", upozoravao je predsjednik Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Staša Košarac.
Prema njegovim riječima, Salihović je odgovoran i za ćutanje Tužilaštva BiH na prigovore MUP-a Republike Srpske i srpskih porodica, koji su oštro reagovali na obustavljanje istraga i traženje određenih pojašnjenja.
Početkom maja 1992. godine, pripadnici takozvane Armije BiH počinili su zločin nad vojnicima, oficirima i građanskim licima na službi u JNA tokom dogovorenog mirnog povlačenja vojske iz Sarajeva. U zločinima su učestvovali i pripadnici Teritorijalne odbrane RBiH i paravojne muslimanske falange, kojima su komandovali predratni kriminalci i siledžije iz sarajevskog podzemlja.
U organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, u Istočnom Sarajevu i Sarajevu i ove godine će u nedjelju, 3. maja, biti obilježene 23 godine od stradanja pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici (2. i 3. maja 1992. godine).
I ove, kao i prethodnih godina, cilj organizatora je isti - da svojim odlaskom u Dobrovoljačku ulicu, na mjesto zločina, preživjeli pripadnici JNA, članovi porodica stradalih i predstavnici srpskog naroda i institucija Republike Srpske ponovo posvjedoče o zločinu i spriječe da se on zaboravi i potisne u stranu, ispred očiju uspavanog pravosuđa u BiH, koje je na volšeban način zaustavilo istragu o ovom predmetu.
Javnost u Republici Srpskoj sve ove godine ogorčena je na sporost i neefikasno procesuiranje zločina u Doborovoljačkoj ulici, iako su u istragama najčešće pominjana imena: Jovan Divjak, Ejup Ganić, Jusuf Pušina, Hasan Efendić, Zaim Backović Zagi, Dragan Vikić, Jovica Berović...
Zatim Emin Švrakić, Damir Dolan, Jusuf Kecman, Ibrahim Hodžić, Dževad Topić zvani Topa, Fikret Muslimović, Rešad Jusupović, kao i neizostavni Ismet Bajramović Ćelo.
Napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, koja se početkom maja 1992. mirno povlačila iz Sarajeva prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN na čelu sa generalom Luisom Mekenzijem, rukovodili su tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i rukovodstvo tadašnje takozvane Republike BiH.
Iako je za bezbjednost vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kolona JNA nije bezbjedno izašla iz Sarajeva, već je prekinuta i napadnuta.
Za samo nekoliko dana mučki su ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno. Prvi napad je izvršen 2. maja napadom na Dom JNA, a sve kasarne u Sarajevu bile su blokirane i pod opsadom muslimanskih paravojnih snaga, koje su im isključili struju, vodu i telefone.
Bilans krvavog pira iznosi 42 ubijena vojnika i civila, i to u Domu JNA jedan, Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" tri, na Skenderiji 14, Dobrovoljačkoj ulici devet i na drugim lokacijama u Sarajevu 13.
Prema nacionalnom sastavu, ubijena su 32 Srbina, šest Hrvata, dva muslimana i dva Albanca, od toga 10 oficira, 28 vojnika i četiri građanska lica koja su radila u JNA.
Struktura ranjenih - Dom JNA 26 lica, Radnički univerzitet tri, Skenderija tri, Komanda Druge vojne oblasti 30, Dobrovoljačka ulica šest, a na drugim lokacijama 26. Dakle, tada je ranjeno 71 vojno lice, od toga 10 oficira, četiri građanska lica i 28 vojnika JNA.
U svim dosadašnjim izvještajima upućenim Tužilaštvu BiH, MUP Republike Srpske je navodio da napadi 2. i 3. maja 1992. godine na objekte i pripadnike JNA, a posebno u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu predstavljaju krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ranjenih i bolesnih, ratnih zarobljenika...
Riječ je o protivpravnom ubijanju i ranjavanju, kao i povredi zakona i običaja rata, što je potom preraslo u bezočni, nehumani i planirani atak muslimanskih paravojnih jedinica na vojnike, oficire i građanska lica u bivšoj JNA.
Prema saznanjima i dokazima kojima raspolaže MUP Srpske, nakon stravičnog zločina počinjenog 2. i 3. maja 1992. godine nad pripadnicima JNA u Sarajevu, pripadnici "Zelenih beretki", "Patriotske lige", "Bisera" i drugih ozloglašenih paravojnih muslimanskih jedinica počeli su progon njihovih porodica.
Oni su utimali djecu i supruge vojnih lica iz sarajavskih stanova, da bi ih potom ucjenjivali i razmjenjivali s ciljem stvaranja atmosfere straha i panike među Srbima početkom rata u Sarajevu.