Da li tražite biljku koja ne traži gotovo ništa, a cvjeta tokom cijelog ljeta? Ako je odgovor potvrdan, onda nabavite cvijet koji se zove gaura.
Gaura je višegodišnja biljka poznata po toleranciji na sušu i oskudno zemljište.
Ima dugačak korijenski sistem koji omogućava korišćenje vode iz dubljih slojeva tla, pa je ovaj cvjetni žbun idealan za suve vrtove, kamene bašte i područja sa slabom ishranom tla.
Gaura je perena koje može da raste i buja čak i uslovima koji su za druge nemogući – i na kamenitom terenu, i bez redovnog zalivanja – a da plijeni izgledom i šarmantnim cvjetićima iz nedjelje u nedjelju.
Gaura je poznata i kao "biljka leptira", a porijeklom je iz Teksasa i Luizijane. U svom prirodnom staništu raste u suvim, stjenovitim i sunčanim područjima – što objašnjava njenu izuzetnu toleranciju na sušu i siromašna tla.
Zašto je gaura tako otporna?
Snaga gaure leži u njenim prirodnim adaptacijama koje je čine šampionom opstanka. Ima dubok korijen koji može da bude dugačak do 1,5 metara; upravo zahvaljujući njemu biljka može da izvlači vodu iz dubine zemljišta.
Njeni listovi ograničavaju isparavanje i zadržavaju vlagu. Osim što odlično podnosi visoke temperature, ova biljka je i šampion preživljavanja na otvorenom; neke sorte gaure mogu da izdrže i kad temperatura padne 15 stepeni ispod nule.
Za razliku od mnogih cvjetnica, gaura ne traži zemlju bogatu hranljivim materijama. Zbog toga je idealna za suve vrtove, kamene bašte, a raste čak i pored puteva ili šljunkovitih područja gdje opstaje veoma malo ukrasnih biljaka.
Ono što gauru čini zaista izuzetnom je njeno produženo cvjetanje. Od juna do oktobra, ponekad čak i do prvog mraza, kontinuirano proizvodi nove cvjetove – delikatne, obično bijele ili ružičaste, u zavisnosti od sorte. Prizor je posebno upečatljiv kada vjetar duva: cvijeće kao da pleše u vazduhu, otuda i nadimak "biljka leptira". Svakog jutra otvaraju se novi pupoljci, zamjenjujući izbledjele cvjetove prethodnog dana.
Kako se sadi i njeguje gaura
Gaura obožava sunce. Takođe, preferira dobro drenirano zemljište, čak i siromašno tlo u kom će najobilnije cvjetati.
Višak vlage je njen glavni neprijatelj. Vlažno tlo zimi može dovesti do truljenja korijena. Zbog toga tako dobro uspijeva u šljunku ili kamenim vrtovima gdje voda nikada ne stagnira, ali i u dubokim i prostranim saksijama.
Najbolje vrijeme za sadnju gaure je u proljeće ili u ranu jesen. Razmak između biljaka trebalo bi da bude oko pola metra da bi mogle u potpunosti da se razviju.
Da biste posadili gauru, iskopajte rupu malo veću od korijena ovog žbuna. Dodajte malo pijeska ili šljunka na dno kako biste poboljšali drenažu. Postavite biljku na istoj dubini kao u originalnoj posudi. Spustite je lagano i zalijte samo jednom - kasnije će biti dovoljno da sačekate prvu kišu.
Orezujte je jednom godišnje, krajem zime, rezanjem suvih stabljika oko 10 cm od zemlje. Uz ovakvu njegu gaura će vam potrajati desetak godina, a ako je budete čuvali u saksiji može da traje i duže.
(Blic /Lepa&Srećna)