Spremamo zimnicu punom parom, a uskoro je na redu i pekmez od šljiva. Šljive koje se koriste za kuvanje domaćeg pekmeza uglavnom su domaće plave šljive, duguljastih plavoljubičastih plodova kakve ima gotovo svaki voćnjak.
Odaberite skroz zrele šljive
Kad birate šljive, nemojte uzimati one koje nisu još potpuno zrele i koje su zelenkaste iznutra. Nisu dovoljno slatke pa ćete morati dodati više šećera, a neće se ni raspasti kako treba pa pekmez neće imati onu kremastu i lagano ljepljivu teksturu kakvu treba imati.
Šljive koje trebate su iznutra žutonarančaste boje, no pripazite da nisu previše zrele, to ćete prepoznati ako imaju "rakijasti" miris. Važno je i da nigdje nisu natrule jer bi vam to moglo pokvariti cijelu turu skuvanog pekmeza.
Dodajte nešto za aromu
Što se dodataka tiče, šećer se tradicionalno dodaje, iako postoje i verzije bez. Još ljepši miris i okus pekmezu će dati malo ruma, a nije loše staviti navrh noža cimeta i koju kašičicu ekstrakta vanilije.
Bitno je da se pekmez dobro ukuva i ne trebate dodavati nikakve konzervanse, u čistim i dobro zatvorenim teglama će bez problema na tamnom i hladnom mjestu trajati dvije godine.
Kako sačuvati pekmez od kvarenja
Kako bi se stvorio vakuum u tegli da bi mirno mogla dočekati zimu, pa i proljeće, a bez da se pokvari, potrebno je tegle staviti u rernu ili "zakuvati" na peći.
Ako se odlučite za rernu, zagrijte je na 140 stepeni, ugasite pa odmah unutra stavite zatvorene tegle i ostavite preko noći da se ohlade zajedno s rernom.
Ako radite na peći, u veliki lonac stavite tegle, ulijte vode do 2/3 visine tegli i zakuhajte. Čim krenu mjehurići, ugasite i ostavite da se sve zajedno ohladi u vodi. U oba slučaja ćete na kraju, kada se sve ohladi, vidjeti kako se sredina čepa, to jest poklopca, uvukla prema unutra. To znači da je sve ok i da tegle možete preseliti u ostavu ili neku policu na tamnijem mjestu koja nije direktno izložena suncu i spremne su za zimu.