Nada Kaurin Knežević promovisala je danas svoju zbirku priča "Dijagnoza" na festivalu književnosti "Imperativ" u Banskom dvoru u Banjaluci.
Čitaocima našeg portala ova autorka iz Zagreba zasigurno nije nepoznata - ona je prije dvije godine pobijedila na regionalnom književnom konkursu "Priče iz komšiluka", i tako osvojila izdavanje upravo navedene zbirke priča, koja je do sada naišla na sjajan prijem kako u Hrvatskoj, tako i ostalim zemljama regiona, i trenutno je jedna od najprodavanijih naslova izdavačke kuće Imprimatur.
Boris Maksimović iz Imprimatura otvorio je današnju promociju navodeći jedan kuriozitet - Nadi Kaurin Knežević u rodnom listu kao mjesto rođenja stoji Banjaluka, ipak ona nije imala priliku ovdje da odrasta. Naime, Nada je rođena 1986. u gradu na Vrbasu, a već nakon dva mjeseca sa porodicom je otišla u Dalmaciju, da bi kasnije prešla u Zagreb.
"Ova knjiga nastala je na osnovu konkursa 'Priče iz komšiluka', koji je portal Mondo.ba organizovao u saradnji sa našom izdavačkom kućom, a prva nagrada bila je upravo izdavanje knjige. Nada se tu izdvojila kao neko ko je poslao ne samo jednu dobru priču, nego više njih... Nju smo upoznali zahvaljujući 'Pričama iz komšiluka' i to je razlog zašto smo danas ovdje", naveo je Maksimović.
Nada Kaurin Knežević kaže da se osjeća super u Banjaluci, dodajući da sve dok nije došla ovdje "nije joj bila jasna niti njena Zagrepčanka u potpunosti".
"Jedan posjet ti zaista može puno sjesti i dati ti neke elemente identiteta koje nisi bio ni svjestan. Moji su, dok sam još bila beba, otišli iz Banjaluke, odrasla sam u Dalmaciji, nije mi tamo bilo nešto pretjerano lijepo, bilo je ok, poslije sam sa 15 godina otišla u Zagreb... I kada sam sa 33 godine ponovo došla u Banjaluku na promociju 'Priča iz komšiluka', nešto kao da je sjelo. I svaki put kada dolazim osjećam se jako dobro, kao kod kuće. I pošto smo svi mi opterećeni svojim korijenima, onda je meni bilo dobro pustiti svoje korijene tu i znati da se mogu vratiti", ispričala je Nada.
Svoje spisateljke vještine ona je "isklesala", između ostalog, i na radionicama koje organizuje zagrebački Centar kreativnog pisanja, a koje vodi Zoran Ferić. Na pitanje kakvo je njeno mišljenje o radionicama i kursevima takve vrste, Nada kaže:
"Imam osjećaj da je pisanje nešto što se jako puno mistifikuje, a ja ne volim da se išta mistifikuje, jer kad je to slučaj mislim da se ispod toga krije neko grotlo nesigurnosti, neka tmina. I onda mi je draga da se u bilo kojoj varijanti otvaraju mogućnosti da se nešto nauči... E sad, postoji taj zanatski dio. Ja sam otišla na radionicu pisanja sa 32 godine, gutam knjige otkad znam za sebe, piskaram nešto... Baš kao što je Zoran Ferić rekao - tanka je granica između čitaoca i pisca, i onda, kada pogledam unatrag vidim da sam živjela sa knjigama cijeli život, samo što je to bilo u čitanju više nego u samom pisanju..."
U njenoj knjizi "Dijagnoza" obrađeno je puno bolnih i teških tema, od prikrivene homoseksualnosti, porodičnog nasilja, vršnjačkog nasilja, brakova koji se raspadaju... Na pitanje da li takve stvari treba da posmatramo kao nekakve anomalije ili je to jednostavno današnja kultura življenja, autorka iskreno kaže:
"Naivna djevojčica u meni bi izgovorila da je to anomalija, ali na žalost to je savremena kultura življenja, to smo mi ljudi. Ja ne bih željela živjeti u svijetu koji je savršeno pravocrtan, posložen, lijep i fin. Mi ljudi smo puni rupa, puni mana, puni svega i svačega i jednostavno je to izletjelo na taj način... Nama jedino što ostaje je da unutar toga nekako plivamo... A to je sve oko nas, kod susjeda, koda najboljeg prijatelja, kod bilo koga, stvarno mislim da je to naš današnji život".
Festival književnosti Imperativ biće nastavljen i narednih dana, a opširnije o programu možete se informisati OVDJE.