Za muškarca je izvinjenje najčešće jednako priznanju da je slabić, bez obzira na to da li ima 17 ili 37 godina.
Iako nas dok smo mali roditelji nauče lijepom ponašanju, i svi znamo za "izvini", "molim te", "hvala" i "žao mi je", muškarci iz nekog razloga tokom života zaborave na to. Naročito ako nešto od toga treba da upute partnerki.
Zašto je njima toliko teško da preko usta prevale "izvini"?
Ponosni ljudi imaju problem sa priznavanjem sopstvenih grešaka, ma kako banalne one bile, čak i kada su duboko u sebi svjesni da nisu u pravu. Ako se vaš partner nikada ne izvinjava, možda ima mali problem sa kontrolom sopstvenog ega. On se uglavnom trudi da njegov ponos ne bude povrijeđen, a zanemaruje to što su povrijeđena vaša osjećanja.
Muškarci i žene različito doživljavaju ispoljavanje slabosti. Za njega je izvinjenje jednako priznanju da je slabić, bez obzira na to da li ima 17 ili 37 godina, tako da vas radije neće zamoliti za oproštaj nego što će "ugroziti" sopstveno samopoštovanje.
Takođe, pripadnici jačeg pola jednostavno ne vole da ne budu u pravu. Ako "priznaju grešku" izvinjavajući se, to doživljavaju kao da ste im na čelu napisali "kriv sam" ili "ispao sam glup". Djetinjasto? Naravno, ali šta da se radi, muškarci svijet vide drugačije.
Zato, sledeći put kada očekujete izvinjenje, bolje obratite pažnju na ono što vaš partner radi, nego na ono što govori. Muškarci se drže parole "djela govore više od riječi": mnogo su veće šanse da on samoinicijativno opere sudove, donese vam cvijeće ili vas sačeka poslije posla da biste otišli u šetnju ili na ručak, nego da čujete čarobnu riječ na "i".
Sve u svemu, bolje bi bilo da se naviknete na to da se muškarci uglavnom ne izvinjavaju. Možda vaš dečko nikad ne kaže "izvini", ali sve dok je spreman da se potrudi i pokaže vam da mu je žao na neki drugi način, nemate razloga za brigu.
(MONDO)