Nastavljamo sa predstavljenjem repatih članova porodice MONDO redakcije. Na redu su Milutin i Sofi, jedan sjajan mačiji dvojac za koji sumnjamo da su im daleki rođaci rakuni...
U oktobru ove godine bilo je tačno osam godina od jedne hladne večeri kada smo ispred zgrade čuli odlučno, glasno mjaukanje. Pošto nije prestajalo ni nakon pola sata, sišli smo da vidimo o čemu je riječ, a malena žućkasta krznena loptica se odmah uzverala na rame prvoj osobi koja je izašla i strpljivo čekala da shvatimo da smo mi sad njegovi ljudi.
Unijeli smo ga u stan, gdje je odvažnim korakom odmah obišao teritoriju, pronašao hranu, odabrao mjesto za spavanje i - tako je Milutin ušao u moj život. Iz malog, krmeljavog klupka punog buva izrastao je jedan impozantan mačor, divne naravi, iako pomalo stidljiv.
Zvali smo ga Mićko ili Mićo, a kada je došlo vrijeme da ga veterinar i zvanično "upiše" odlučili smo da ozbiljan mačor zaslužuje ozbiljno ime, pa je tako postao Milutin. Od prvog dana kada smo se upoznali, pa do danas, Milutin je neiscrpni izvor ljubavi, smijeha i zabave. Dostojanstven, nečujan, pristojan i sa gostima uvijek na distanci, hrabro je podnosio različite lijepe i manje lijepe stvari koje su nas usput zadesile. Mijenjali smo stanove i cimere, bili na ivici da odemo na drugi kontinet, kratko smo čak bili i razdvojeni, ali jedna stvar je ostala konstantna - kad padne noć i svijet se smiri, Milutinovo glasno predenje u krilu činilo je sve malo lakšim i podnošljivijim.
Nekoliko godina kasnije kada smo Mićko i ja konačno stekli "zauvijek dom", imali smo mjesta za još jednog člana. U aprilu 2019. jedna maca se "naselila" kod mojih roditelja, osjetivši da je to sigurno mjesto gdje na svijet može da donese potomstvo. Nekoliko dana kasnije okotila je tri mačeta - dva crno-bijela, ista kao ona i jedno "mače vanzemaljče", koje nikako nije ličilo na njih. Čupavo, sićušno, čudnih boja, glasno i beskrajno razmaženo. Nije bilo dileme - to je moj novi član domaćinstva.
Sofi je kod nas došla sa dva mjeseca, i bez imalo stresa. Spavala je kad je došla, a nakon buđenja, jednog dramatičnog zijeva, ponašala se kao da je oduvijek tu. Prvih par sati, Milutin je gledao sa sigurne distance, vjerovatno razmišljajući je l' to igračka, ili neka nova pošast s kojom treba da živi...
Sof nije imala prolem sa upoznavanjem - čim ga je ugledala, zaletjela se prema njemu, na šta je mačor uvrijeđeno pobjegao pod krevet, odakle smo vidjeli samo dva užarena oka. Ipak, džaba i Mićku i meni pokušaji da se polako upoznamo s malom pridošlicom - ona je odlučila da smo mi sad "njeni" i tako se ponaša od prvog dana.
Nakon nekoliko nesigurnih odbijanja interakcije, i Milutin je popustio. Već naredni dan zatekla sam ga kako je rola po podu kao da je loptica, a ona iskreno uživa u tome, kotrljajući se nazad prema njemu. Tako je Milutin dobio svog ljubimca.
Sofi je dugodlaka, po leđima ima "mramorne šare", a po stomaku krzno u bojama karakterističnim za "kaliko" mace ili trobojke. Ima impozantne brkove, a njen čupavi rep je izvor beskrajne zabave za Milutina, koji je sa sedam godina ponovo počeo da se igra kao da je mače.
Danas, godinu i po dana kasnije Sofi je rastom malo veća od Miće, ali je "u duši" i dalje malo, razmaženo, neodoljivo mačence. Detalje pakta koji su njih dvoje, očito, sklopili, ne znam, ali jasno je da djeluju kao tim. Zajedničkim snagama pomažu u kućnim poslovima i redizajnu enterijera (razmještanje jastuka i svega što mogu da pomjere po cijelom stanu, stvaranje sefa za "blago" koje čine čepovi, loptice, upaljači, labela, a koji se nalazi ispod kauča).
Zajedno su naučili i da kradu. Sofi je stručnjak za uvlačenje u kese, torbe i cekere. Dok ona "rovi", Mićo skreće pažnju, ozbiljno me gledajući u oči, dira šapicom čim skrenem pogled i mjauče kao da želi da mi nešto kaže. Kad Sofi pronađe "blago", Milutin započinje trk (preciznije GALOP), a kad je ukradeno "blago" izolovano, zajedno ga odnose u svoje tajno skrovište. Od krupnih poduhvata izdvojila bih plansku krađu banane sa trpezarijskog stola i zajedničko odnošenje iste u sobu. Ove akcije ne bi se postidjeli ni najbezobrazniji rakuni!
Ipak, najljepše od svega je što Sofi obožava Milutina, pa se često šalim da treba naći osobu koja će te gledati s ljubavlju s kojom ona gleda njega. A Milutin, kao svaki Balkanac, teško iskazuje emocije, ali ljubav pokazuje malim gestama.
Na primjer, ne ljuti se što proždrljiva Sof pojede ponekad i svoju i njegovu hranu, čak joj uvijek ostavi mrvu u svojoj posudici i blago je gleda dok jede. Uvijek je pusti da bude prva u redu za češljanje (i češkanje). Prepušta joj da izabere na kom radijatoru će da leži, dozvoljava joj da osmatra golubove sa njegovog omiljenog mjesta i toleriše njenu povremenu dramatičnu dreku.
Milutin je dostojanstven, ozbiljan i tih. Sof je glasna, nestašna i nema problem da traži kad nešto želi. Milutin ujutro strpljivo čeka da se ja probudim i nahranim ga. Sofi dođe u krevet i golica me "suptilno" brkovima dok ne shvatim šta mi je činiti... Oboje su nježni i izuzetno uredni, i osjetljivi na bilo kakvu prljavštinu ili nered.
Nedavno je Sofi morala kod veterinara i to je bio prvi put u više od godinu dana da su bili razdvojeni. Kad smo se vratile, on je nestrpljivo čekao kod vrata, a čim je izašla iz transportera zagrlili su se i nestali u "svojoj" sobi.
Dok smo bili samo Milutin i ja, on je dosta vremena provodio sam. Dolaskom Sofi, naši životi su oplemenjeni na nebrojeno načina. Tako da znate - ako imate samo jednu mačku, sa dvije će biti još ljepše i zabavnije.
Ako tražite ljubimca, preporučujemo da se raspitate u nekom od lokalnih udruženja za zaštitu životinja. Hiljade malih duša čekaju nekog da im pruži život dostojan življenja. Ukoliko imate bilo kakva pitanja, nedoumice, ili vam je potreban savjet - slobodno nam se javite!
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.