Nekadašnji biciklistički as, Tuzlak Hajrudin Trle ne bi mogao da zamisli život bez biciklizma, ali ni bez životinja. Životinje su od djetinjstva dio njegovog života, a sada vrijeme dijeli sa dva psa i pet mačaka.
"Uvijek sam volio životinje. Sjećam se da smo, kada sam bio dijete, imali razne domaće životinje, među kojim su bili konji. Jahao sam trkaće konje i uživao u tome, a bio sam i strastveni golubar. Međutim, uz mačke je golubarstvo postalo nemoguće. Danas imam dva psa i pet mačaka i volim ih mnogo, kao i svi u porodici", rekao je Trle za portal Mojljubimac.net.
Ipak, posebno mjesto u njegovom srcu zauzimao je Bili, škotski ovčar.
“Bili je bio poseban pas. Dobar, pametan i ljubimac, kakav se može samo poželjeti. Na žalost, prije osam mjeseci je umro i od tada tražim štene škotskog ovčara i ne mogu naći. Uvijek sam imao škotske ovčare, ali volim sve pse. Krajem septembra prošle godine sam na ulici pronašao psa. Raspitivao sam se da li je nečiji, a pošto se ispostavilo da nema porodicu, uzeo sam ga sebi. Zove se Švrćo, mješanac je, kao i Bela koju sam usvojio prije 10 godina. Bela je došla kod nas u dvorište i ostala”, priča Trle.
Uz dva psa, veselu družinu čine i mace.
“Tom je mačak, koji je drugačiji od domaćih mačaka. Velik je i divan mačak. Njega sam našao u Srbiji, u jednom mjestu iznad Užica, i odlučio da ga povedem kući. Tu je i mačka Macara, koja ima više od 15 godina i ona je iz mog legla. Nju od milja zovemo ‘doktorica’ jer nam je pomagala pri porodu pasa i mačaka. Dio porodice su i mačak Micko, Lili, koja je kao divlja mačka, i Bimba, koju smo pronašli prošle godine i udomili. Uz ljubimce počinjem i završavam dan”, ističe nekadašnji biciklistički as iz Tuzle.
Hajrudin Trle, sportska legenda Jugoslavije o životu sa životinjama: Pas je za mene više od čovjeka
Svi se dobro slažu, iako Trle priznaje da su kada su Bili i Bela gospodarili dvorištem samo njegove mačke bile dobro došle. Sada vesela družina prihvata i goste i svi uživaju u slobodi.
Hajrudin Trle ističe da životinjama treba pružiti život kakav zaslužuju.
“Nikada ne vezujem pse. To nije sloboda, to je kazna. U dvorištu su, slobodni su i druže se i sa ljudima i sa životinjama. Životinje su divna bića, ali i prema njima treba biti dobar. Treba im obezbijediti hranu, svježu vodu, slobodu, pažnju… ko to ne može ne treba da ima ljubimca. Ja bih sebi ukinuo jedan obrok i dao njima”, kaže Trle.
Na pitanje šta za njega znači pas odgovara:
“Pas je za mene više od čovjeka. Bude mi teško kada kažu za psa da je lutalica, nije on lutalica, on je puštalica, jer smo ga mi ljudi napustili. Nijedna životinja nije lutalica. Ako ne možeš da se brineš o životinji kako treba, nemoj ju ni nabavljati. Životinje su divna bića i treba ih njegovati, treba im pažnja. Više volim da se posvetim životinjama nego ljudima, radije se igram sa njima i brinem o njima nego da slušam gluposti, posebno kada je riječ o politici”.
Hajrudin Trle ima veliki san i priznaje da loto igra samo zbog životinja.
“Loto igram namjenski zbog životinja. Ako bih dobio najveću nagradu sve bih uložio u azil za životinje. Imam zemlju, ogradio bih im prostor, napravio boksove, stvorio prostor za igru… Maštam o tome! Ne bih sebi i porodici dao ni marku, ali ako bi bila veća svota napravio bih i profesionalni biciklistički klub”, ističe Trle, koji ipak ne može ni bez biciklizma.
Ljubimci imaju i groblje
Trle i njegova porodica imaju pravo malo životinjsko carstvo, tokom godina njihov dom je bio dom brojnim životinjama, a koliko su mu ljubimci značili govori i činjenica da im je napravio i groblje.
“Imam mezarje za ljubimce. Napravio sam spomenike trojici škotskih ovčara i Mici, jednoj maloj maci”, kaže Trle dodajuči da su zaslužili da počivaju na jednom takvom mjestu.
Hajrudin Trle – Biciklistički as i trofejni sportista
Hajrudin Trle je dobro poznato ime u svijetu sporta. Biciklizmom se počeo baviti kao četrnaestogodišnjak, što nije čudno ako se zna da su njegova tri brata bila biciklisti, a već na prvoj trci je upisao pobjedu. Bilo je to 1973. u Osijeku, gdje je pokazao da može mnogo.
“Te, prve godine kada sam počeo da se takmičim vozio sam i trku Putevima AVNOJ-a. Godinu dana kasnije sam postao reprezentativac Jugoslavije, bio sam četvrti u državi na brdu i na pisti. Kasnije je došao nastup na trci Kroz Jugoslaviju, bio sam drugi u generalnom plasmanu trke Kroz Srbiju (1976), nastupao na trakama kroz Tursku, Bugarsku, bio sam četvrti na trci Putevima AVNOJ-a….”, rekao je Trle.
Trle podsjeća da je imao i dvije olimpijske norme za Igre 1976. i 1980. godine, ali da nije otišao na najveće sportsko takmičenje jer su išla četiri umjesto šest vozača. Ipak, mnogo je uspjeha kojima može da se pohvali. Biciklistički savez BiH ga je 2014. godine proglasio za najtrofejnijeg sportistu ikada. Reprezentativac nekadašnje Jugoslavije bio je pobjednik brdskih ciljeva trke kroz Tursku 1977. godine, četvrti u generalnom plasmanu trke Putevima AVNOJ-a i drugi na brdskim ciljevima 1976. Nakon biciklističke karijere, godinama je bio selektor BiH i trener je Biciklističkog kluba Zmaj od Bosne s kojim je osvojio brojne titule prvaka BiH.
(MONDO)