Fenomen roditeljske brige o psima uzeo je maha, a odgovor naučnika na pitanje da li nam to nešto govori, mogao bi da vas iznenadi.
Izolovanost, sve veća usamljenost i poteškoće u uspostavljanju međuljudskih odnosa navode sve veći broj ljudi da pse doživljavaju kao djecu, tvrde naučnici sa Univerziteta Lorand Eotvos u Budimpešti. Fenomen "dog parenting-a", odnosno roditeljske brige o psima, postaje sve rasprostranjeniji u razvijenim zemljama. Kako navode istraživači, psi nisu zamjena za djecu, već su savremeni izazovi ti koji ljude sve češće vode ka ovom izboru.
U radu objavljenom u časopisu European Psychologist, naučnici su pokušali da odgovore na pitanje da li ljudi biraju pse umjesto djece, kao i da ispitaju promjenu u ulozi kućnih ljubimaca u društvu. Prema riječima Laure Žilet, doktorantkinje sa Odjeljenja za etologiju Univerziteta ELTE, "dog parenting" je posljedica složenih društvenih procesa.
"Istraživanja pokazuju da pas može da bude alternativni oblik porodice, omogućavajući izražavanje roditeljskih osjećanja na sopstvenim uslovima, bez kompromitovanja ličnih vrijednosti", kaže ona, naglašavajući da ovo nije glavni uzrok smanjenja nataliteta.
Naučnici su naveli nekoliko osobina pasa koje ih čine posebno pogodnim za izazivanje zaštitničkih instinkta kod ljudi. Tu su fizičke osobine poput malih njuškica i velikih očiju koje podsjećaju na bebe, ali i specifično ponašanje i način komunikacije. Sve to pokreće duboko usađen mehanizam brige o mladima.
"Pomijeranje instinkta brige na pse može da bude svjesna ili nesvjesna refleksija kooperativnog načina života čovjeka. Razvili smo sposobnost da se brinemo o mladima u zajednici, bez obzira na genetsku povezanost", objašnjava Žilet.
Iako je briga o psima sve popularnija, istraživanja pokazuju da su vlasnici pasa veoma raznolika grupa. Motivi za posjedovanje psa i vrsta veze koja se uspostavlja variraju. Suprotno stereotipima, većina vlasnika prepoznaje specifične potrebe svog psa i ne tretira ga kao dijete. Među izuzecima su oni koji već imaju djecu i psa prihvataju kao punopravnog člana porodice, ali i oni koji psa doživljavaju kao pripremu za buduće roditeljstvo.
Na odnos prema psima utiču i kulturni faktori, poput religije.
"Tradicionalne religije daju veću vrijednost ljudskom životu, dok druge sve stvoreno posmatraju kao ravnopravno. To može da utiče na način na koji se psi tretiraju i na uloge koje imaju u društvu", dodaje Žilet.
Rastuća popularnost "dog parenting-a", posebno od pandemije korona virusa, govori mnogo o stanju savremenih društvenih odnosa i nedostatku adekvatne podrške pojedincima.
Međutim, ovaj fenomen nosi i ozbiljna etička pitanja. Naučnici upozoravaju da antropomorfizacija pasa, odnosno pripisivanje im ljudskih osobina i ponašanja, može da naruši njihovu dobrobit. Nošenje pasa u kolicima, pretjerano hranjenje ili oblačenje mogu da izazovu zdravstvene probleme.
"Izbor pasa koji podsjećaju na bebe može da bude simpatičan, ali i poguban za određene rase. Na primjer, psi sa spljoštenim njuškama skloni su respiratornim problemima, a popularnost određenih rasa često vodi i do neetičnih praksi u uzgoju", upozorava Žilet.
(MONDO)