Pročitajte osvrt našeg Nebojše Ristića na finalno veče Evrovizije, koja je ove godine održana u Torinu.
Možda bi prikladniji naslov bio Sodomija i Gomora, ali ovo je ozbiljan portal. Kad je već tako onda sam morao pogledati oba polufinala i završni čin ove papazjanije. Šta da se radi, nisu svi poslovi fini, naoštrio sam očnjake and here are the results.
Nije da sam očekivao bogzna kakvo odstupanje od matrice koju sam opisao u tekstu od prije sedam dana, ali jedno je to reći, a potpuno druga stvar pogledati i odslušati ono što su evropske zemlje poput npr. Australije poslale da ih predstavlja. Po nekoj logici to bi trebalo da znači da je pred nama bila esencija kvaliteta. Avaj, odrastao sam uz sirće koje se takođe zove esencija, pa me je ovaj masakr ukusa nekako više podsjetio na ono bez čega je nezamisliva dobra zimnica.
Na stranu sav LGBTQ hajp koji nekom smeta, a nekom ne, to bi se podnijelo da je u ponudi bilo bar pola pjesama koje imaju glavu i rep. U stvarnosti dobili smo rijetko viđenu gomilu besmislica koje ni uz najveću koncentraciju nećemo zapamtiti duže od odjavne špice prenosa.
Teško mi se odlučiti koji su momenti bili vrijedni isticanja u pogledu grozote, ali evo, hajde nekoliko. Johnny, Joey i Dee Dee, poznatiji kao Ramones su se definitivno okretali u grobu kad su na binu izašli neki moldavski dripci koji su ukrstili njihov poklič "Hey! Ho! Let's Go!" sa narodnjačkom harmoničicom.
Ko se sjeća jedne od završnih scena u seriji "Kosti" teško da je mogao da s mirom pogleda Norvežane maskirane u vukove. I da vas dalje ne zamaram sa izlistavanjem gadosti koje su na bini Eurosonga dobile puni legitimitet, bilo je nekih pjesama koje su svojom neprimjerenom normalnošću odudarale od ostalih. Time se ne želi reći da su Jermeni, Šveđani ili Litvanci imali epohalne domete, ali je to bar moglo da se sasluša.
Što se tiče nas, sada je potpuno jasno da smo po ko zna koji put demonstrirali naivnost u smislu da smo nešto bitni. Konstraktina pjesma je bar 2000 svjetlosnih godina iznad ostalih, ali kada bi kvalitet bio od značaja na Eurosongu onda to ne bi bio Eurosong. Što smo, takođe, opet zaboravili. A niko nam nije kriv imali smo i mi na Beosongu onu malu što poput Španjolke nije stigla da završi s oblačenjem. Valjalo je nju poslati.
Nije da bi Konstraktina pobjeda, o kojoj smo ozbiljno razmišljali, nešto promijenila. Ipak bila bi to kakva-takva satisfakcija za silne sate izgubljene u teškom stresu koji su nam izazvali razni Poljaci iz Masačusetsa, kauboji sa Islanda ili ovi Bregini ukrajinski fanovi koji su na "veliko iznenađenje" trijumfovali.
A umetnica? Njoj za utjehu, citat iz jednog davnog radijskog džingla:"U zdravom tijelu, zdrav je duh. Hladna voda, uh, uh, uh!"
(Nebojša Ristić za mondo.ba)