Pokojni Ljubiša Samardžić igrao je u kultnoj seriji "Vruć vetar" legendarnog Šurdu, a evo koja se priča krije iza serije koja je snimana prije skoro četiri decenije.
Čuvena serija "Vruć vetar" svetlost dana je ugledala pre skoro 40 godina, a snimana je u autentičnom kraju na jugu Srbije koji je publika mogla da vidi i zavoli zahvaljujući scenaristi Siniši Paviću.
Siniša Pavić, koji je inače vlasotinački zet, doveo je glumačku ekipu u ovaj kraj ne bi li autentično prenio atmosferu, duh i glavnu nit priče koju nosi "Vruć vetar". Pavić kaže da je insistirao da se bar djelić priče o Šurdi, koji je porijeklom iz Vlasotinca, snima u rodnom gradu njegove supruge, s kojom je zajedno radio scenario.
"Došla je cijela ekipa, nekih 35, 40 ljudi i proveli smo ovde nekih nedjelju dana u hotelu 'Grozd'. On je tada tek otvoren, bio je nov potpuno i tu još nije bila napravljena brana, nego je pored reke bio bazen, koji je bio zatrpan. E, u tom bazenu olimpijskih razmera su reditelj Aca Đorđević i njegov snimatelj igrali tenis, jer je Aca bio teniser i to mu je bila rekreacija", ispričao je Pavić.
"Osim hotela 'Grozd', na čijoj terasi je Šurda pevao 'A sad adio', snimana je i panorama starog Vlasotinca prije poplave - kada su u centru pažnje bile topole koje je kasnije voda odnijela", kaže Pavić, kao i Šurdina šetnja na keju pored rijeke Vlasine.
Šurdin dolazak u rodni grad, šetnja Vlasotinačkom kaldrmom, Šurda "kao gastarbajter" i njegov dolazak sa Bobom - scene su koje su Vlasotinčani željno isčekivali da vide na ekranu.
"Tu postoji i kuća, zvala se Daničina kuća, po jednoj Danici koja je tu stanovala, to je neka dalja rođaka moje supruge, u njenom dvorištu je sniman Soća, Šurdin otac", otkrio je Pavić.
Pored Ljubiše Samardžića, Bore Todorovića, Žike Milenkovića i drugih poznatih glumaca, bili su angažovani i mladi umjetnici iz Vlasotinca koji su statirali, a Pavić kaže da oni i danas vole da pogledaju seriju i vide kako su izgledali kada su bili mlađi. Jedan od njih je Nikola Živković Gazibara, koji je kao 27-godišnjak imao tu sreću da bude rame uz rame sa velikanima. Iako je bio "samo statista", kaže da mu je to bila velika čast. Glavni zadatak njih pedesetak, priseća se, bio je da "prave gužvu".
"Moje kolege iz Kulturno-umjetničkog društva i ja smo statirali ono u kafani, kad je trebalo da bude mnogo ljudi, ali i kad Šurda šeta ulicom. Ona scena kad se Šurda vraća iz Beograda, pa dolazi kod fotografa koji nažalost ne radi više, mi smo bili ti koji su popunjavali te praznine", priseća se Živković.
Osim što su bili dio kultne serije, u kadru sa glumačkim legendama, kako je ispričao Živković, imali su priliku i da čuju njihove anegdote, a neke i prožive zajedno, jer su dugo poslije snimanja sjedili u kafani.
"Nekad su scene snimane ujutru rano, onda je bio problem da se glumci probude, naročito Bora Todorović. Čekaju ga, nema ga, pa odu u sobu, a on se zaključao, ne mogu da ga probude", kaže Živković i posebno ističe druženje s preminulim glumcem Ljubišom Samardžićem, s kojim deli najlepše uspomene. Slaže se da će ga mnogi pamtiti baš po liku Vlasotinčanina, čiji govor je izvanredno "skinuo", jer je veći dio svog života proveo na jugu Srbije pa mu, kaže Živković, to i nije bilo teško.
"On je bio lavčina - pristupačan, skroman, nije patio od neke veličine ili da kaže ja sam taj i taj, čak je izbjegavao da govori o tome, a u stvari je bio veličina. Mi smo ovde posijle svakog snimanja sjedili cijele noći. Bilo nam je prijatno svima, jer smo tako mladi bili dio jedne kultne serije", zaključuje Živković.
Kada su završili snimanje, kaže, skoro sedam mjeseci su se kadrovi montirali, pa je cijelo Vlasotince nestrpljivo čekalo kada će na televiziji moći da vide scene koje su snimljene u Šurdinom rodnom kraju.
Otkrivena najveća tajna serije "Vruć vetar": Ko je bio čuveni Šurda i koja je njegova životna priča
Scenarista se nakon skoro 40 godina od snimanja prisjeća da lik Šurde nije nastao slučajno. Naime, Vlasotinački berberin Didža, koji je prije poplave imao lokal kraj Vlasine, kaže Pavić, bio je čovjek kod koga ljudi nisu dolazili samo da se obriju, već i da čuju njegove zanimljive priče. Bio je to, objašnjava on, čovjek koji je volio život, bio je interesantan i to je i privlačilo ljude da dolaze, a bio je i sjajan pjevač.
"Uveče u hotelu na obali Vlasine, gdje se pjevalo svake večeri, Didža bi, kad zatvori radnju, dolazio i uvijek je poslije jednog špricera uzimao mikrofon i pevao, a pevao je dobro. Tako sam se ja zainteresovao, odlazio sam kod njega i slušao ga", dodaje Pavić.
Šurda je bio nalik njemu - imao je duhovite opaske, ali je to bio čovjek koji nije zadovoljan svojim životom, jer "nema mjesta nigde", nije ni u Beogradu, ni u Vlasotincu, on je negdje između. U potrazi za srećom odlazi i u Njemačku, ali se vraća, stalno menja zanimanja, živi kod ujaka, a ne kod oca.
"On je tragač za nekim svojim mjestom. I padaju mi na pamet svi ti ljudi koji liče na tog čovjeka. Mnogi koji nisu zadovoljni onim što rade. A mnogo je takvih ljudi koji nisu zadovoljni onim što rade, svojom profesijom i želeli bi da budu nešto drugo", ističe Pavić.
Da komedija koja je snimana davne 1979. godine i dalje živi, potvrđuje to što skoro sve generacije koje su bar jednom pogledale priču o mladom berberinu iz Vlasotinca, prepričavaju dosetke iz serije poput "Rad je pretvorio majmuna u čoveka, a sada od čovjeka pravi konja", "Nisam za rabotu, ja sam više za Grčku", kao i popularno Šurdino "Lele".
Pavić kaže da je zbog toga vrlo zadovoljan, jer je seriju i radio sa željom da je ljudi zavole i da bude uspješna.
"Kao što se pokazalo za ovih 30, 40 godina, ljudi zaista vole tu priču, vole te junake. To je nešto što se dopalo i onima pre skoro pola veka i ovima sada, a to je veliki rezultat, izuzetan", zaključuje Pavić.
(MONDO/Južne vesti)