Sedamdesetogodišnji Slavko Marković iz Donjih Živinica kod Dervente, a više od pet decenija pravi šargije, žičane instrumente posebno popularne u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
"Otac mi je radio šargije, radio je ali on godišnje napravi dvije tri kod kuće, a pošto nas je bilo puno u kući, devetoro nas je bilo onda sam da i ja nešto krenem, otac me molio da iskopam šargiju ali da ne smijem razbiti, pa je ostavljao pa će on doraditi. I tako život me je natjerao na to da to počnem raditi", kaže Marković.
Sačuvao je šargiju koju je njegov otac izradio krajem 1960-tih godina, pa je na njoj pokazao i svoje sviračke vještine.
Od malih nogu počeo je pomagati ocu pri izradi šargija, prvu šargiju samostalno je napravio 1964. ili 1965. godine, a i danas se sjeća za koliko novca ju je prodao.
Kasnije je radio u Sloveniji i Hrvatskoj, a slobodno vrijeme i dostupne materijale koristio je kako bi pravio ove tradicionalne instrumente
"Tako, uvijek sam išao da nešto napravim, volio sam praviti i violine, a 1977. godine počeo sam da ih pravim", kaže Marković.
Osim šargija i violina Marković pravi i instrument koji se zove saz, a posebno je ponosan na izradu trorepe šargije, odnodno instrumenta koji se sastoji od dvije šargije i jednog saza.
Nikada nije brojao koliko je instrumenata napravio, a trudi se da kada god negdje ide da ih prodaje ima u ponudi bar dvije, tri. Zima je kaže najgora, nekada nema adekvatne uslove, ali ni tada ne odustaje.
Sada njegovih šargija, priča, ima u cijelom svijetu. Nosili su ih i u Australiju i u Sjedinjene Američke Države, a nedavno ga je pozvao jedan raniji kupac da provjeri kako bi mogao nabaviti nove žice u Kanadi.
"Nema gdje nema mojih šargija, ozbiljno, kad bi pitali ovdje svaki peti stanovnik ima šargiju od mene", navodi Marković.
Bez obzira što su došla nova vremena, interes za ovaj tradicionalni instrument ne jenjava.
"Djeca dolaze s strane kupuju i vole to, onda nemam šta govoriti za ostalo. Ima i još nešto, djeca kupuju roditeljima, djedovima i očevima, hoće da imaju šargiju, i to ima", priča Slavko Marković.
Na pitanje koliko mu je vremena potrebno za izradu jedne šargije Marković naglašava da je nemoguće to završiti za dan ili dva, te da bi volio da vidi ko to može uspjeti.
Pojašnjava da proces počinje nakon što izabere adekvatno drvo, odnosno kladu.
"Dok nju istešem, danas iskopam, tek sutra je izbrusim, dok obrusim pripremim rep i dasku, onda tek prekosutra stavim rep i dasku, kad bude rep suv i onda obrađujem dan dva još dok uradim sve", navodi Marković.
Većinu ovog procesa Marković završava bez mašina, na tradicionalan način. Kaže da nije siguran ni koliko bi mu mašine mogle pomoći, osmi brusilice. Za izradu dobre šargije potrebna je preciznost, ali i poznavanje drveta.
Dešava mu se da kupci njegovih instrumenata očekuju da odmah po kupovini počnu da sviraju. Mnogi mu dolaze kući kako bi ih naučio kako da sviraju, a on rado pomaže. Iako mu nude novac, dijeljenje svog muzičkog znanja Marković ne naplaćuje.
"Kakve pare, ja nikad nisam ni pomislio. Onda bih sebi školu otvorio ovdje pa nek dolaze. Ima dosta što sam ih naučio svirati, ali da li hoće reći ili neće mene, to ne interesuje", ističe Marković.
Na pitanje da li više voli da pravi instrumente ili svirati, odgovara da voli i jedno i drugo. Obzirom da ne voli gledati televizijske programe, često večeri provodi svirajući za svoju dušu.
(Anadolija/Mondo)