Jedan korisnik Reddita, koji je odrastao s tabletom u rukama, podijelio je sa drugima svoju životnu priču.
Ako ste se ikada pitali kakvi će ljudi postati djeca kojima roditelji nisu kontrolisali vrijeme na internetu - ovo je priča za vas.
"Odrastao sam u kraju gdje nije bilo nijednog drugog djeteta. Niko nije bio mojih godina, pa sam već bio prilično izolovan. Roditelji su mi dali iPad godine kada je izašao (mislim da sam imao oko 4-6 godina) i od tada sam navučen. Postao sam zavisan od YouTube-a i provodio čitave dane gledajući besmisleni sadržaj. Tokom cijelog detinjstva, nikada se nisam bavio sportom, nisam imao prave hobije i rijetko sam uopšte izlazio napolje. Samo sam sjedio u kući u periodu života kada sam trebao da trčim okolo s drugom djecom i družim se. YouTube i video-igre – to je bilo to", kaže ovaj mladić.
Ističe da je želio da se bavi nečim stvarnim, na primjer košarkom ili parkurom, ili da trenira borilačke vještine.
"Gledao sam snimke gde ljudi to rade i želio sam da počnem, ali roditelji mi nikada nisu dozvolili. Bilo im je previše naporno da me voze negdje gdje bih mogao da radim nešto u stvarnom svijetu. Bilo je lakše da me ostave s iPad-om, pretjerano stimulisanog u mojoj maloj sobi", kaže.
Dodaje da nikad nije razvio socijalne vještine, kao i da je kratkovid i skoro slijep bez naočara.
"Kad pokušam da se sjetim djetinjstva, čini mi se da je prošlo u trenu, jer se zapravo ništa nije ni desilo. Prvi put sam bio izložen pornografiji sa 11 godina i odmah postao zavistan. Ta zavisnost me je pratila godinama. Sa 14 godina sam nabasao na razne politički ekstremističke zajednice i bio privučen dosta radikalnim idejama, što me je navelo da podržavam njihove stavove. Bio sam uvučen u razne mračne ideologije, a da to nisam ni shvatio.
Kad sam krenuo u srednju školu, nisam mogao da se povežem s drugom djecom. Nisam znao kako da vodim običan razgovor. Nisam mogao da steknem prijatelje, jer jednostavno nisam bio sposoban za to. Nisam razumio koncept druženja ili uspostavljanja prijateljstava. Tokom četiri godine srednje škole, stekao sam ukupno dvoje prijatelja. Gledao sam druge kako se druže i ponekad bih plakao, jer nisam znao kako da se povežem s ljudima i stvorim prave odnose kao oni. Kad god bih pričao s nekim, delovao sam odbojno, jer nisam razumio društvene norme ni znao kako da se ponašam. Nesvjesno sam odgurivao sve od sebe", dodaje.
Kaže da posljedice osjeća i danas.
"Uspio sam da se oslobodim ekstremnih ideologija u koju su me ubijedili idioti s interneta. Moje socijalne vještine su se znatno poboljšale, ali i dalje imam druge probleme na kojima radim. Plašim se da sam oštećen na načine kojih još nisam ni svjestan. Bijesan sam kad pomislim da sam mogao imati pravo djetinjstvo, prava prijateljstva i prava iskustva. Još uvijek osećam gorčinu prema roditeljima što su bili toliko ravnodušni i ostavili me u sobi da me internet odgaja i pretvori u pećinskog čudaka", ističe ovaj momak.
Neki komentatori su mu predložili da napravi spisak stvari koje nije radio kao dijete, a želio je, i da ih ostvari sada, kao odrastao čovjek. Iako mu to neće vratiti izgubljeno djetinjstvo, njegova priča može biti važna opomena roditeljima koji umjesto vaspitanja biraju prečice.
(MONDO/V.K)