Psihološkinja otkriva šta je važno ako želite da postavite djetetu granice bez vikanja ili batina.
![Kako vaspitati djecu bez nasilja Kako vaspitati djecu bez nasilja](https://static.mondo.ba/Picture/789450/png/Kako-postaviti-deci-granice-bez-vikanja-i-batina.jpg?ts=2025-01-29T19:48:04)
Dok je ranije bilo sasvim uobičajeno da djeca dobiju poneku "ćušku", danas se zna da to nije najbolji način vaspitanja, te da može da ima negativne posljedice na mališane. Štaviše, psiholozi, sociolozi i drugi stručnjaci ne preporučuju čak ni vikanje na dijete, a roditelji se onda nalaze u dilemi – kako da postave mališanu granice, a da ne viču ili ga ne udare po guzi?
Psihološkinja Ljudmila Petranovskaja ističe da je neophodno postaviti granice djeci, jer bez toga oni ne razumiju kada su uradili nešto što ne bi trebalo.
"Mi želimo da budemo dobri, da budemo prijatelji sa svojom djecom, da budemo ljubazne odrasle osobe. Ne želimo da lomimo ličnost djeteta, da uništavamo njegov kreativni potencijal ili da se predamo predrasudama društva. U djetinjstvu smo slušali toliko ’ne možeš’, ’da se nisi usudio’, ’to nije pristojno’, ’odvešće te policija’, ’grdiće te tetka’. Neki od nas su dugo radili sa psiholozima kako bismo konačno sebi dali dozvolu da ne brinemo o tome šta neko drugi smatra pristojnim", istakla je psihološkinja Petranovskaja na društvenim mrežama.
Međutim, ona ističe da roditelji koji ne postavljaju djeci granice vrlo brzo ulaze u permisivnost koja je izvan granica razuma. Usljed toga mališani postaju hiroviti, ne razumiju šta znači "ne".
Petranovskaja dodaje da je prilično teško postaviti granice djeci, te da nekim roditeljima pomaže slanje djeteta u ćošak i slične metode, a drugima uzimanje tajm-auta ili pravljenje liste obaveza.
Ona vjeruje da bilo koji metod može da bude uspješan ukoliko roditelj vjeruje u svoju poziciju, ostaje dosljedan i kada dijete počne da plače i ne predaje se pred histerijom mališana. Vjerovanje u proces čini odgajanje djece lakšim, a mališani mogu da osjete samopouzdanje s kojim pristupaju mama i tata.
"Kada ste sasvim sigurni da nešto nije dozvoljeno i da nećete to tolerisati djetetu, onda imate energije da postavite pravila. Zato, izvinite, ali bihejvioralne metode rade onda kada se promijeni stanje roditelja, a samim tim i veza sa djetetom", kaže Petranovskaja za parents.ru.
Psihološkinja smatra da će bilo koji metod – recimo, da dijete mora samo da sjedi u tišini nekoliko minuta ako uradi nešto što mu nije dozvoljeno, pomoći ukoliko dijete još uvijek nije ušlo u fazu permisivnosti. A do permisivnosti, ističe ona, dolazi kada je roditelj u rasulu, kada ima neke unutrašnje nesigurnosti, sukobe i stalno se koleba između popustljivosti i grdnje.
(MONDO/YuMama)