Šta smo naučili o roditeljstvu u 2012.

Veliki broj časopisa, knjiga i članaka na temu roditeljstva pokazuje da ima dosta pitanja i dilema koje muče roditelje. Iako se stavovi roditelja o metodama vaspitanja razlikuju, ono što je zajedničko je želja da se djetetu obezbijedi srećno, zdravo i bezbrižno djetinjstvo.

Evo šta su psiholozi zaključili na osnovu istraživanja sprovedenih tokom godine za nama.

Previše kontrole loše utiče na ponašanje djece
Postoje tri uobičajena stila roditeljstva: autoritaran, autoritativan i permisivan. Nedavna istraživanja su pokazala da jedan od ovih stilova može biti plodno tlo za delikventno ponašanje djece. Autoritativni roditelji su zahtjevni i vole da kontrolišu, ali su i brižni. Oni žele da im djeca budu samostalna, ali imaju i visoka očekivanja. Permisivni roditelji su previše popustljivi. Oni su brižni i ispunjavaju dječje želje, ali imaju malo zahtjeva prema djeci. Autoritarni roditelji imaju strog stav o vaspitanju- biće kako ja kažem ili neće nikako. Njih više zanima da vaspitaju podanika i disciplinovano dete. Međutim, prema rezultatima istraživanja koje je sproveo Rik Trinker sa Univerziteta Nju Hemšir, ovakav stil roditeljstva najlakše može da rezultira neposlušnim, delikventnim djetetom koje u svojim roditeljima ne vidi pravi autoritet.

Razmažena djeca mogu da odrastu u nesnalažljive ljude
Istraživanje pokazuje da je važno razgovarati sa djecom, ohrabrivati ih i maziti, kako bi bila empatična i stekla pravu predstavu o moralu. Međutim, vodite računa da od mažene, djeca ne postanu razmažena. Hvaljenje djece za sve što urade i stalno naglašavanje da su „posebni“, to može imati dvije posljedice: mogu da izgube želju da se trude i smanji potreba da se kontrolišu. Samokontrola je važan element koji doprinosu uspjehu. Naučnica Kerol Duet naglašava da konstantne pohvale i visoko samopouzdanje mogu loše da utiču na sposobnost djece da rade na svom razvoju i mijenjanju evenutalnih loših okolnosti koje im se nađu na putu. Razmažena djeca porastu u ljude koji očekuju dosta od života, ali ne žele da ulože mnogo napora kako bi dobili šta žele.

Roditelji pogrešno tumače emocije svoje djece
Tim istraživača iz Kalifornije predvođen Kristin Lagatutom, došao je do zaključka da roditelji imaju pogrešnu predstavu o emocijama svoje djece. Oni često potcjenjuju zabrinutost djece, ali takođe smatraju da su djeca više optimistična nego što zapravo jesu. U toku istraživanja, djeca i roditelji su odgovarali na pitanja o tome koliko su djeca zabrinuta, a rezultati su se ticali prisutnosti anksioznosti, panike, socijalnih fobija i straha od odvajanja. Studija je pokazala da roditelji nisu imali pravu sliku o tome koliko njihova djeca brinu, i smatrala su da su mališani bezbrižniji. Sličan odnos rezultata je bio i na testu o nivou optimizma kod djece. Naime, roditelji imaju nerealnu sliku o stepenu optimizma kod djece.

Gubitkom slobode nestaje i kreativnost
Živimo u svijetu opsednutom podacima. Prenošenje takvog trenda na obrazovanje može imati i loše posljedice, kao što su opterećenost strogim poštovanjem pravila i sužavanje prostora za slobodno izražavanje. Prema istraživanju koje je sproveo Kjung Hi Kim, profesor na koledžu Vilijam i Meri, svi aspekti kreativnosti djece su u opadanju. Dugogodišnja studija je pratila rezultate djece na testovima kreativnog mišljenja (TTCT) i rezultati su pokazali da je kreativnost kod djece počela da opada između 1984. i 1990. godine, ali i dalje nastavlja da se smanjuje. Takođe, otkrivena je i veza između sposobnosti kreativnog mišljenja i kasnijeg uspjeha u životu, pa je test TTCP mogao da predvidi razvoj djece čak i bolje nego test inteligencije.

Šala i zabava za srećnije djetinjstvo
Doktor Elena Hoicka je u svom istraživanju došla do rezultata da roditelji koji se šale i aktivno učestvuju u igri sa najmlađima pomažu svojoj djeci da razviju važne životne vještine. Mijenjanje visine tona u glasu, gluma i igra pomažu djeci mlađeg uzrasta da razluče kada se roditelji šale, a kada su ozbiljni i da prepoznaju različite emocije.

(MONDO/YUmama)