Ako bi se u Rogatici birao naj sjekač drva, onda bi u najuži izbor ušao Radomir Jovičić (69), poznatiji po nadimku Zeko, VKV slovoslagar u bivšem Grafičkom preduzeću "Mićo Sokolović", a sada penzioner.
Od odlaska u penziju 2000. godine, Zeko godišnje iscijepe po 100, 120 pa i više kubnih metara drva za ogrijev, a na primjer 2002. radeći za AD "Stara Gora" u Rogatici za 23 radna dana iscijepao je 140 kubnih metara, odnosno u prosjeku više od šest metara u toku dana i zaradio 1.200 maraka.
"Sa odlaskom u penziju u mom životu zbila su se dva događaja. Dobio sam znatno manju penziju od plate koju sam primao i dijabetis. Oba su bila povod da iskoristim relativno zdrava leđa i da počnem cijepati drva. Prvo sam ih cijepao za svoje potrebe, a zatim komšijama i prijateljima i u zadnjoj fazi, na molbu, počeo sam vršiti usluge i za treća lica", priča Zeko za portal 058.ba.
"Sa reputacijom dobrog cjepača drva 2000. primili su me u AD Stara Gora i kod njih sam za godinu dana iscijepao brda drva. Mjesečno sam u prosjeku cijepao i do 100 metara. Tada utvrđena cijena od 7 maraka po metru zvanično je i danas 15-ak godina kasnije", dodaje on.
Pripajanjem "Stare Gore" Šumskom gazdinstvu "Sjemeć" Zeko je ostao bez stalne tezge pa je počeo prihvatati pozive običnih ljudi da im iscijepa drva. I tako i dan danas. Oni zovu, Zeko cijepa na obostrano zadovoljstvo.
"Imam ja veliki razlog što se družim sa sjekirom. On mi dođe kao terapija u borbi sa dijabetisom. Kad cijepam drva nemam potrebe za inzulinom koga kao dijabetičar koristim u dozi od 0,6 jedinica. Pored liječenja dijabetisa od ovog moga hobija zaradi se i po koja marka za popravku kućnog budžeta. Penzija od 500 maraka ne može da pokrije sve potrebe moga domaćinstva pogotovo u vrijeme kad sam djecu školovao."
Pošto godine čine svoje, a ni potrebe novcem nisu kao ranijih godina, Zeko više drva ne cijepa sam. Uortačio se sa Milankom Jovanovićem, takođe penzionerom, i sada rade u tandemu. Za dan kao od šale iscijepaju 10 metara drva.
"Prema našoj računici od marta do ovih dana iscijepali smo preko 200 metara i ni jednog dana se nismo umorili. Nismo nudili svoje usluge, nego su nas zvali zainteresovani ne samo u Rogatici kao naselju, nego i u okolnim selima.
Cijepanje drva za mene je zadovoljstvo. Radiću to dok me zdravlje bude služilo, odnosno dok me traže i dokle mognem sjekiru držati i dizati", kaže na kraju razgovora Radomir-Zeko Jovičić, maltene profesionalni cjepač drva u Rogatici.