Stigla je zima a sa njom i pravo vrijeme za čaj.
Pod čajem se podrazumijevaju dvije vrste napitaka: biljni čaj spravljen od domaćeg ljekovitog i aromatičnog bilja (kamilica, nana, šipurak, lipa), čija se konzumacija tradicionalno vezuje za zdravstvene probleme, i pravi čaj - crni, zeleni, indijski, kineski ili samo "čaj od čaja", koji se spravlja od listova biljke čaj (Camellia sinensis), a čija je šira upotreba kod nas novijeg datuma.
Ova dvostruka upotreba proizilazi iz pogrešnog tumačenja riječi čaj, za koju se vjeruje da označava vrstu napitka, dobijenog prelivanjem osušenih dijelova različitih biljaka vrelom vodom, a ona je ustvari ime biljke koja se koristi za spravljanje određenog napitka.
Postoji oko 1.500 različitih čajeva iz četiri osnovne grupe, odnosno tipa čaja - bijeli, zeleni, crni i ulong. Svi oni potiču od jedne osnovne sirovine (listova biljke čaj), dok raznovrsnost ukusa, mirisa i boja zavisi od podneblja u kome se biljka gaji, procesa plantažne proizvodnje, načina berbe.
Danas su najveći svjetski uzgajivači i izvoznici čajeva Kina, Indija, Šri Lanka i Tajvan. Pretpostavlja se da je čuveni britanski običaj služenja čaja, poznat kao "čaj u pet", početkom 18. vijeka osmislila Ana, sedma grofica od Bedforda.
Čajanke su bile značajne za društveni život između i na njima se obično služio ruski crni čaj u porcelanskim servisima sa srebrnim priborom, a vodilo se računa i o odgovarajućoj odjeći, lijepim manirima i prigodnim temama za razgovor.
(Tanjug/MONDO)