Farmaceutkinja otkriva kako da pročitate deklaraciju na vodi i na šta da obratite pažnju!
Mnogi od nas vodu kupuju svakodnevno i vjerovatno se pitaju koja je razlika između svih tih voda dostupnih na tržištu, da li je uopšte bolje piti flaširanu ili vodu sa česme... Kada je riječ o flaširanoj vodi, farmaceutkinja Ivana Đuričić je za RTS otkrila na koje vrijednosti na deklaraciji treba obratiti pažnju, da biste znali da je sve što unosite dobro po vaše zdravlje.
Đuričić kaže da je niskomineralna voda ubjedljivo najbolji izbor za sve grupe - bebe, djecu, bolesne, zdrave, a objašnjava i važnost svakog sastojka vode.
Gornja dozvoljena granica natrijuma je 20 miligrama po litru, ali "bilo bi bolje da ga ima što manje u vodi. Ono što karakteriše niskomineralne vode jesu niže vrijednosti od tih maksimalnih koje pravilnik definiše", objašnjava farmaceut.
Ona ističe da na količinu natrijuma u vodi posebno treba da obrate pažnju oni koji pate od visokog pritiska, dakle hipertoničari, tako da bi svakako i ova količina koja se unosi vodom trebalo da bude kontrolisana.
Maksimalna dozvoljena količina magnezijuma u vodi je 30mg/l, a kalcijuma 100 mg/l.
Uloga kalcijuma i magnezijuma je veoma važna u organizmu, zato što ulazi u sastav koštane mase. Oba sastojka su važna za izgradnju koštane strukture, nervnu provodljivost, funkciju srčanog mišića, koagulaciju krvi, naglasila je farmaceutkinja.
"Ukoliko je u pitanju tvrda voda, što se obično dešava sa našom vodom sa česme, ona ima veću količinu kalcijumovih i magnezijumovih soli, u tom smislu treba voditi računa zato što mogu da se jave kamenčići u bubregu", pojasnila je Đuričić, dodajući da voda sa česme nije niskomineralna.
Kada je riječ o odnosu kalcijuma i magnezijuma u vodi, kaže da je najbolje da odnos bude dva prema jedan, zarad njihovog dobrog djelovanja u organizmu.
"To su vrijednosti koje obezbjeđuju bioiskoristljivost oba elementa, u suprotnom bi ometali međusobnu resopciju, a to bi moglo da dovede do promjene njihove funkcije u organizmu".
Gornja dozvoljena vrijednost kalijuma je 10 mg/l, a ovaj sastojak je važan za održavanje acidobazne ravnoteže u organizmu, za održavanje ravnoteže tjelesne tečnosti, nervnu provodljivost i kontrakciju mišića.
Sulfati su, kaže, sinonim laksativnog djelovanja ako se uzimaju u većim količinama, ali u niskomineralnim vodama ne bi trebalo da izazivaju probleme.
Fluoroidi nisu karakteristični generalno za naše vode, tako da su maksimalne vrijednosti od 1mg/l nešto što se i ne dostiže, ali sve više od toga nije poželjno jer izaziva fluorozu zuba i promjene koje nisu poželjne.
Hloridi su važni za održavanje ravnoteže telesne tečnosti, i glavni izvor je so, natrijum hlorid, to je najvažniji izvor unosa u organizam hlorida.
Gornje dozvoljene vrijednosti mangana, selena i gvožđa su vrlo male (0,02, 0,01 i 0,05) – u niskomineralnim vodama ih ima u tragovima, a njihova uloga je vrlo značajna kada se unose u nekim preporučenim vrijednostima.
Iako su svi ovi minerali u vodi vrlo korisni, farmaceutkinja kaže da je njihova bioiskoristljivost u vodi jako visoka, tako da je bolje da vrijednosti odnosno brojke budu što niže.
(MONDO)