Kako sa djecom pričati o smrti: Ne treba da lažete, to ih samo zbunjuje i stvara nove strahove

Kad pričate s djecom o smrti, iskrenost je ključna, ali jednako važan je i način na koji se ta istina prenosi.

U tim trenucima roditelji najčešće zapnu. Da li da kažem istinu? Da li će se dijete preplašiti? Da li je previše rano?

Ali istina je: djeca mogu da razumiju mnogo više nego što mislimo – ako im se pristupi s nježnošću i iskrenošću.

Kako da pristupite ovoj temi zavisi od uzrasta. 

Djeca do 5 godina:

U ovom uzrastu, djeca često ne razumiju pojam konačnosti. Smrt vide kao nešto privremeno, kao spavanje ili odlazak. 
- Koristite jasne, ali nježne riječi: "Baka je umrla. To znači da njeno tijelo više ne radi i da je nećemo više viđati".

- Izbjegavajte fraze poput "zaspala" ili "otišla" – mogu da zbune ili da izazovu strah od spavanja ili odvajanja.

Djeca od 6 do 9 godina:

Počinju da shvataju da je smrt konačna, ali još uvijek je percipiraju kroz fantaziju. Mogu misliti da su oni nekako krivi.

- Uvjerite ih da niko nije kriv.
- Dajte im prostor da postavljaju pitanja – čak i ako su bizarna.
- Recite da je normalno osjećati tugu, ali i da tuga s vremenom popušta.

Djeca 10+ godina

Već razumiju pojam smrti slično kao odrasli, ali emocije mogu biti zbunjujuće.
- Pokažite da ste tu da slušate.
- Ne forsirajte razgovor, ali budite prisutni.
- Podijelite i vlastitu tugu – da vide da nije sramota osjećati.

Šta djeci (ne) treba govoriti:

- Recite istinu, prilagođenu uzrastu.
- Dozvolite im da tuguju na svoj način.
- Odgovarajte iskreno, čak i kad ne znate sve odgovore.

❌ Ne govorite da je neko "otišao daleko" ili "postao anđeo" ako to može zbuniti.
❌ Ne minimizirajte njihove emocije ("Nemoj plakati", "Nije strašno").
❌ Ne izbjegavajte temu – jer djeca osjećaju sve, čak i kada ne znaju objasniti.

Djeca uče o smrti kroz nas – ali i o životu, suosjećanju, ranjivosti i ljubavi. Ne morate imati sve odgovore. Dovoljno je da imate zagrljaj, prisustvo i spremnost da budete uz njih.

(MONDO)