Milan Mladenović preminuo je 5. novembra 1994. godine.
Tri decenije je prošlo od smrti čuvenog srpskog rok muzičara Milana Mladenovića.
Danas njegovo ime nose ulice u Beogradu, Zagrabu i Sarajevu. U njegovu čast tradicionalno se dodjeljuje nagrada se njegovim imenom, a proglašen je i počasnim građaninom Sarajeva.
Bio je pjevač i gitarista kultnog benda "Ekatarina Velika" i postavio temelje za novi talas muzike u Srbiji i regionu, a sjećanje na njega živi i danas. Dječak iz vode, kako su ga često nazivali rođen je u Zagrebu, 21. septembra 1958. godine, a u šestoj godini sa porodicom se preselio u Sarajevo, gdje je proveo djetinjstvo.
Muzikom je počeo da se bavi već krajem sedamdesetih godina kada osniva bend "Limunovo drvo", da bi nakon nekoliko godina oformio svoj prvi značajniji sastav koji je ponio naziv "Šarlo Akrobata". Ipak, nisu potrajali. Bend se zbog brojnih nesuglasica ubrzo raspao, a Milan postavlja korijenje benda koji će mu promijeniti život i donijeti slavu.
On je oformio novu grupu "Katarina II", koja je kasnije promijenila ime u "Ekatarina Velika". Ova grupa godinama je sa pravom bila na samom vrhu jugoslovenske rok scene, a njihova muzika sluša se i danas. Za Milana Mladenovića rokenrol bio je način života, a muzika, kako je govorio, vazduh koji je udisao:
"Počeo sam da sviram u četvrtom razredu osnovne škole kada mi je otac kupio akustičnu gitaru na kojoj je pisalo Tango, potom sam išao u muzičku školu i naučio neke akorde. Bilo je to u Sarajevu gdje smo se doselili kada sam imao šest godina i na čudan način mislim da je ono mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me naravno mlatili, i dolazio sam kući krvav, plačući, što je trajalo do 1970. kada smo se preselili u Beograd", započeo je.
"U Sarajevu sam imao najboljeg prijatelja Amera sa kojim sam idući ulicom stalno pjevao Bitlse. Tada sam želio da kada porastem postanem jedan od njih. U tom periodu mnogo sam čitao, što mi je ostalo kao potreba i kasnije. Stalno sam mijenjao ukuse, čas bi mi se nešto svidjelo, a čas ne bi. Sjećam se da sam mahnito čitao Aleksandra Dimu i to ispod klupe za vrijeme časa zbog čega sam i oćoravio, pa sam kasnije morao da nosim tegle na očima i nisam vidio bijelu mačku u mraku", pričao je Milan u emisiji "Tri želje za zlatnu ribicu".
Privatni život
Milan Mladenović važio je za miljenika ženske populacije, dok je uprkos velikoj slavi, nastojao da svoj privatni život drži daleko od očiju javnosti.
Ipak, tračevi i spekulacije ga nisu zaobišle.
Posljednje godine proveo je sa Majom Maričić koja je bila njegova najveća životna ljubav, i kojoj je posvetio pjesmu "Oči boje meda". Tokom kratkog prekida u njihovoj vezi, njegovo srce uspjela je da osvoji i novinarka i voditeljka Luna Lu.
"Nije baš prijatno kada ljudi žele sa vama da pričaju i onda kada niste raspoloženi za to. Više ne mogu nigdje da odem, ne mogu da radim ono što želim. Ljudi me sve češće maltretiraju. Ne mogu da se pomirim s tim preuveličavanjem na svim poljima, izgubljenim vremenom koje provedem u razgovoru sa onima koji me zovu bez ikakvog razloga i hoće da čuju samo tračeve. To umije da bude vrlo neprijatno", izjavio je Milan u pomenutom intervjuu.
Blistavu karijeru prekinula bolest
Milan je u avgustu 1994. godine, nakon nastupa “Ekatarine Velike” na festivalu u Budvi hitno prebačen u bolnicu, nakon što mu je naglo pozlilo.
Tada su ljekari konstatovali rak pankreasa. Poslije tri mjeseca borbe, 5. novembra 1994. godine, preminuo je u 36. godini i sa svega 35 kilograma. Njegovu smrt, kao i život pratile su brojne kontroverze.
Polemisalo se o tome da li je koristio opijate, a njemu bliski ljudi tvrdili su da je bio izuzetno odgovoran, strog, posvećen čitanju i da nije koristio drogu. Drugi su, pak, vođeni sudbinom brojnih članova grupe "Ekatarina Velika" zastupali mišljenje da je umro od posljedica AIDS-a koji je dobio zbog dugogodišnjeg konzumiranja narkotika.
Pred smrt želio da vidi samo nju
Milan Mladenović je svoje posljednje dane proveo izolovan i daleko od očiju javnosti.
Iako su se mediji utrkivali da saznaju ponešto o njemu i njegovom zdravstvenom stanju, on je želio da se povuče i skloni od svega. Obilazili su ga roditelji i klavijaturistkinja EKV-a Margita Stefanović, koja je bila jedini svjedok njegovog odlaska.
Njihov posljednji susret opisan je u knjizi "Osjećanja. O sjećanja" Lidije Nikolić:
"Mada je navikla da se suočava s gubicima, doživjela je smrt roditelja i mnogih prijatelja, smrt Milana je potpuno poremetila Margitu. Dan prije Milanove smrti, 4. novembra 1994. Magi je bila u svom stanu na Slaviji. Zazvonio je telefon. 'Možeš li da dođeš do nas? Milan samo hoće tebe da vidi', vapila je Milanova mama Danica. Magi je odmah uhvatila taksi i otišla do stana Mladenovića na Novom Beogradu. Milan je ležao u krevetu. Bilo je mračno. 'Nemoj da plačeš, sve smo ovo znali', rekao je Milan. Zatražio je da stavi glavu u krilo kod Margite i da ga mazi po glavi. To su često radili", piše.
"Zaspao joj je u krilu. Ostala je nekoliko sati sama s njim. Na rastanku mu je rekla: 'Vidimo se sutra'. Nije joj ništa odgovorio. Samo ju je nježno pogledao. Sutra je preminuo", ispričala je Lidija Nikolić, autorka Margitine biografije “Osjećanja. O. Sjećanja” i njena bliska prijateljica.
(MONDO)