Kada ste posljednji put primili mejl ili SMS bez "smajlića" negdje u tekstu ili na kraju poruke?
Bez obzira na to da li vas nerviraju ili su vam simpatični, od njih ne možete da pobjegnete.
Ti "smajliji" jednim imenom se zovu emotikoni, što je termin koji označava "tekstualno izražavanje facijalne ekspresije koja dočarava raspoloženje autora upotrebom odgovarajućih slova i interpunkcijskih znakova".
Emotikone koristimo da ukaženo primaocu na "ton" poruke, koju pisana riječ u kratkoj formi poput SMS-a ili mejla, ne može da prenese. Izmislio ih je Skot Eliot Falman 1982, da bi ljudi lakše razlikovali ozbiljne izjave od šala.
Postoje dvije verzije emotikona, "zapadna", koja se i kod nas najčešće koristi i "istočna", koju su smislili Japanci.
Za "čitanje" zapadne verzije moramo da nagnemo glavu ulevo, a za nju su karakteristične male oči (obično dve tačke ili tačka i zarez, ako želimo da smajli "namiguje") i izražena usta koja su "nosilac emocije".
Istočna verzija je drugačija jer su u azijskim kulturama nosioci emocija oči, pa se dešava da se ostale crte lica potpuno zanemaruju. Smajliji se u ovoj varijani čitaju "u ravni" sa ostatkom teksta.
Dakle, :-) bi u Aziji bilo ^^ ili ^_^.
Naravno, od 1982. kada su se koristili :-) i :-(, razvila se čitava armija smajlija pa sada imamo one koji rone suze :’-(, šalju poljupce :-*, "umiru" od smijeha :-D, namiguju ;-), iščuđavaju se :-O...
Ako volite smajlije, pazite samo da ne pretjerate. Ako nemate mjere, emotikoni gube smisao, jer oni ne mogu da pokažu koliko vam je nešto tužno ili smiješno. Jedan smajli je dovoljan, ako ih stavite četiri, pet - izgubiće smisao, a ako u poruci napišete "ha ha", onda tu više nema mesta za smajlija.
Da li vi koristite smajlije? Glasajte u našoj anketi!
(MONDO)