Apple je još 2005. predstavio prvi režim privatnog surfovanja, tri godine prije nego što je Google Chrome nastao.
Kada pomenete "Incognito mode", većina će odmah pomisliti na Google Chrome i njegov simpatični detektivski simbol. Međutim, malo ko zna da je Apple zapravo bio pionir ove funkcije - i to još davne 2005. godine. Safari 2.0, predstavljen uz Mac OS X Tiger, donio je opciju "Private Browsing" gotovo tri godine prije nego što je Google lansirao Chrome.
Prvi režim za privatno surfovanje bio je jednostavan i jasan - nije zapisivao lokalne tragove; nije bilo istorije surfovanja, keša, sačuvanih formi niti automatskog popunjavanja, a kolačići su nestajali nakon zatvaranja prozora. Čak se i lista preuzimanja brisala, iako su sami fajlovi, naravno, ostajali na računaru. Ipak, Safari tada nije obećavao anonimnost na mreži. Internet provajder, poslodavac ili sama web stranica i dalje su mogli da vide šta radite. Ovaj režim bio je namijenjen, prije svega, lokalnoj sigurnosti na deljenim računarima. Svojevrsna “lokalna higijena” za korisnike, a ne plašt nevidljivosti.
Zašto onda većina i dalje misli da je Google izmislio "incognito"? Odgovor leži u imenu i marketingu. Kada je 2008. stigao Chrome, uz odlične performanse i novu sandbox arhitekturu, pojavio se i “Incognito mode” sa prepoznatljivom ikonicom. Google je opciju učinio prepoznatljivom široj publici, iako se u suštini radilo o istoj stvari - istorija, kolačići i podaci iz te sesije brišu se kada zatvorite prozor. Ni Chrome, baš kao ni Safari, nikada nije obećavao anonimnost na mreži. Preuzeti fajlovi i sačuvane oznake ostajali su na računaru, a vaš provajder i posjećene stranice i dalje su mogli da prate saobraćaj.
Microsoft je 2009. uveo "InPrivate" u Internet Explorer 8. Osim "lokalne privatnosti", imao je i InPrivate Filtering - rani pokušaj blokiranja trećih strana koje vas prate preko više stranica, što se može nazvati pretečom današnjih anti-tracking alata. Firefox je iste godine dobio sopstveni "Private Browsing", ali ključna inovacija stigla je tek 2015, kada je Mozilla u privatne prozore uključila i "Tracking Protection". To je pomjerilo granicu: režim privatnog surfovanja više nije bio samo "nemoj čuvati lokalno", već i "aktivno blokiraj praćenje".
S druge strane, Opera je 2010. ponudila drugačiji pristup jer je nudila privatne kartice, a ne samo cijele prozore, što je omogućilo kombinovanje normalnog i privatnog surfovanja u istoj sesiji.
Od tada su privatni režimi postali standard, ali i evoluirali. Današnje verzije uključuju blokiranje superkolačića, ograničavanje praćenja pomoću parametara u linkovima i kraće trajanje sesijskih podataka. Safari je 2024. predstavio i novu generaciju privatnog načina koji automatski uklanja parametre za praćenje iz URL-ova prilikom prelaska na druge stranice. Ipak, osnovna poruka ostaje ista kao i 2005 - režim privatnog surfovanja nije čarobna zaštita koja vas skriva od interneta, već alat koji prvenstveno štiti vaše lokalne podatke i smanjuje tragove koje ostavljate na računaru.
Izvor: Bajtbox