Trolovi: Ko su, šta su i gdje se kriju

Ali, oni postoje i na internetu - to su internet-trolovi.

Ima ih svuda. Anonimni su i često zlobni. Prave probleme na forumima, društvenim mrežama i sabotiraju blogove. Njihov cilj je – ometanje komunikacije na internetu. Neki od njih čak vrijeđaju učesnike diskusija ili izbacuju rasističke parole. Trolovi sve znaju bolje, gunđaju, nerviraju, gnjave… Neki su stručnjaci, drugi samo žele da unište diskusiju, kao dijete koje na plaži zgazi pažljivo napravljeni pješčani dvorac. Neki troluju namjerno, a drugi u afektu – kada se uzbude zbog neke teme.

Ne morate dugo da ih tražite. Posebna vrsta su neki od fudbalskih navijača na Fejsbuku. Ti internet-huligani se nazivaju navijačima, ali ne kriju svoje razočarenje lošom partijom svoje ekipe. Kako prenosi DW na srpskom jeziku, to može dobro da se prati na stranici drugoligaša Fudbalskog kluba Keln: „Bezvoljni nesposobnjakovići!“, „Debili!“, „Gubitnici!“, i: „Kreteni, hvala što ste nam upropastili nedjelju!“ Tako i drugi korisnici začuđeno mogu primijetiti kojom brzinom se nivo komentara pogoršava, pogotovo nakon poraza.

Teško se podnosi

Još gore stvari mogu se pronaći na stranici hatr.org. Na njoj se nalazi spisak zaista zlih komentara trolova, koji se svakodnevno mogu pronaći na stranicama društvenopolitičkog sadržaja. Blogovi sa antirasističkim, feminističkim ili homofobnim sadržajem – najpopularniji su ciljevi. Spominju se riječi za koje bi vas u „normalnom“ životu odmah tužili. Ima svega – od seksualno ponižavajućih psovki, preko ekstremno nasilnog govora i maštanja o mučenju, do slavljenja Aušvica. To je „kuća strave i užasa“, puna ljudi koji bi mogli da budu vaše komšije. Hatr.org prije otvaranja stranice upozorava: „Sadržaj može da izazove strah i traumatska sjećanja. Teško je podnijeti ga. Molim te razmisli da li se želiš da se s tim suočiš…“

Ali hatr.org ne želi samo da predstavi „sabrana djela izbezumljenih nakaza željnih pažnje“. „Mi želimo da na trolovima bezobzirno zaradimo“, piše na stranici. „Prikupljeni novac želimo da stavimo na raspolaganje dobrim projektima“. Zbog toga hatr.org na stranici ima reklame, a zarađeni novac donira se u dobrotvorne svrhe. Tako se bukvalno od đubreta prave pare. Trolovanje u dobrotvorne svrhe? Kad bi samo trolovi to znali...

Riječ trol je samo slučajno iz mitologije, jer na engleskom je „trolling“ vrsta pecanja u kojoj se mamac (varalica) povlači kroz vodu. Internet-trolovi isto tako žele nešto da upecaju. I to pažnju. Zbog toga važi pravilo: „Ne hranite trolove (Don't feed the Trolls). To znači: ne reagovati, samo ih ignorisati.

Da li je i Diogen bio trol?

Ali, ima i drugih načina da se posmatraju trolovi. Dizajner komunikacija Štefan Krapic svoj diplomski rad posvetio je trolovanju. On vjeruje da je to neizostavni dio društva. „Starije je od samog interneta“, kaže Krapic za internet-izdanje lista „Cajt“. „Diogena iz bureta isto tako možete posmatrati kao trola. Živio je na pijaci u buretu i ponekad urinirao na kritičare. Danas trolovanje nudi umjetnički ili politički potencijal.“ Trolovanje kao umjetnost? Sasvim je moguće, smatra Krapic, ako se izostave zaista grozni govor mržnje i mobing na internetu: „Dobar trol nije zabavan samo sebi, već i mnoge druge ljude.“

Tako Peter S. na Fejsbuku uvijek komentariše fudbalska i televizijska dešavanja zlobnim rečenicama. Bilo da se radi o utakmici Fortune Diseldorf („Na stadionu nemiri i zahtjevi da se vrate pare: šampanjac je prevruć“) ili o novoj verziji popularnog njemačkog šou programa „Wetten dass“ („Konje možemo eutanaziramo. Nažalost, TV-emisije ne mogu da ržu“). On ne štedi nikog. Njegove rečenice, uvijek ispisane uz zli osmeh, sakupljaju brojne lajkove i zabavljaju čitaoce.

Trol kultura

Mogu li trolovi i kultura da se spomenu u istoj rečenici? Mogu. Jer, bilo da su zlonamjerni ili smješni – trolovi su, kao i sve ostalo, dio interneta. Internet je slobodan i ne pravi razliku između dobra i zla. Na korisnicima je da to razlikuju. Ono što trolovanje čini kulturom jeste to što ono stvara sopstveni jezik, kod za određenu scenu, koji se uvijek i iznova obnavlja.

Tako nastaju mnoge subkulture. Takozvani „trolfejs“ (trollface) je prvo kružio po manje poznatim stranicama, pa poslije i po 4Chan-u, mjestu okupljanja internet-frikova svih vrsta. Sada je „trolfejs“ dostupan i kao aplikacija za mobilni telefon s kojom mogu da se mijenjaju slike. Poznati su i „ragecomics“ – kratki stripovi sa pričama koje se nikada ne završe dobro, nego glasnim „FFFFFFUUUUUUJJ“. Iskrivljuju se slike mački, dodaju im se čudni komentari. Sve se ogromnom brzinom širi po mreži. To se još zove: meme. Iza skoro svega toga stoji kod – poruka koja se obraća specifičnoj grupi. Možete shvatiti, ali ne morate. Mnoge stvari se preuzimaju i prenose jednostavno zato što izgledaju smješno.

Manje smješni trolovi, oni koji ljudima prouzrokuju štetu i nanose bol, ne mogu se otjerati sa interneta. Međutim, većina dobro posjećenih foruma i blogova imaju mjere bezbjednosti. Postovi se prije objavljivanja uređivački kontrolišu i tek tada puštaju na stranice. Ne dešava se često da se, uprkos tome, neki zli komentar provuče.

Ipak, možemo samo da se divimo posvećenosti koju kvalitetan trol pokazuje u svom poslu. Ni na našim stranicama ne moramo da idemo predaleko da bismo naišli na trola. U skoro svakoj diskusiji na internetu, naći će se neko da uvrijedi druge korisnike, iznese stav da nam je država previše zaostala, nacionalistički napadne sve ostale učesnike ili, na kraju, okrivi masone i CIA za sve što se dogodilo.

(Deutsche Welle)