Proslavljeni srpski napadač i bivši trener Partizana pričao o momentima koji su obilježili njegovu reprezentativnu karijeru.
Savo Milošević je u svojoj klupskoj karijeri uspio da ostvari dosta toga, ali je njegova karijera u dresu reprezentacija Jugoslavije i Srbije i Crne Gore ono što se danas najviše prepričava.
Najbolji strijelac Evropskog prvenstva 2000. godine, posljednjeg na koje se naša selekcija plasirala, i bivši trener Partizana govorio je o najboljim i najtežim momentima u nacionalnom dresu.
Milošević je na 102 utakmice u dresu sa državnim grbom postigao 37 golova, čime je drugi najbolji strijelac svih vremena, a za najlepši momenat u dresu Jugoslavije izabrao je momenat sa utakmice Češka - Jugoslavija 1:2 sredinom devedesetih.
“Moram da priznam da su ta utakmica i taj gol nešto što mi ljudi u Srbiji najviše pamte… onako, kada me sretnu na ulici… od svih golova, baš taj im je ostao u sjećanju. Češka je bila izuzetno dobra reprezentacija, a ti golovi koji donose nešto i koji se postignu u poslednjem minutu, imaju specifičnu težinu. Pa kad je toliko drag svima, mora da bude i meni. Pored onih pet na Evropskom prvenstvu. Dok sam bio klinac, moj idol je bio Marko Van Basten. On je Evropsko prvenstvo ’88 počeo na klupi, kasnije postigao onaj istorijski gol protiv SSSR i bio najbolji strijelac turnira. I sjećam se, kada se završio šampionat u Belgiji i Holandiji, prošlo mi je kroz glavu da sam uradio poptuno istu stvar kao čovek kome sam se divio u detinjstvu. Nevjerovatno. Mnogim ljudima nikada ne uspije da ostvare svoje snove, a ovo je zaista bio ludački san. Jedna stvar je da sanjaš da igraš u Partizanu, da odeš negdje u Evropu, sve je to ok… Ali da uradiš nešto potpuno identično, a opet teško ostvarivo, kao što je pošlo za rukom tvom uzoru… to je već blago nezamislivo. Ludo", počeo je Milošević svoje prisjećanje za zvanični sajt Fudbalskog saveza Srbije.
Miloševiću su najteži momenti u dresu Jugoslavije porazi protiv Holandije 1998. i 2000. godine, kada je baš on bio jedini strijelac u porazu 1:6 na Evropskom prvenstvu.
On je za sajt FSS rekao da je naša selekcija na ta dva turnira mogla da napravi bolje rezultate.
“Bili smo jedan od najskupljih timova na svijetu u tom momentu. Velika šansa je propuštena protiv Njemačke. Umjesto da damo treći i zatvorimo utakmicu, dozvolili smo im da se vrate i iščupaju bod. Da smo osvojili prvo mjesto u grupi, ne bismo išli na Holanđane, nego na Meksiko ili Ekvador. I poslije se sve otvaralo. Kvalitet te ekipe je bio daleko iznad rezultata u Francuskoj. Isto tako i dvije godine kasnije na Evropskom prvenstvu. Ona utakmica protiv Španije, to je bilo sramotno, suđenje i taj gol Španaca u ne znam kom minutu… i zašto… iz kog razloga… mislim, znam zašto, ali… Zaslužili smo da budemo prvi u grupi i da idemo na lakšeg protivnika od Holandije. I vjerovatno bih izbjegao jedan od najtežih dana u svom životu", prisjeća se Milošević.
"Taj meč u Roterdamu smo dočekali izmoreni jer smo svaku utakmicu u grupi završavali sa igračem manje. I onda sa Holandijom, domaćinom turnira, bili su napaljeni, ali mislim da su i dodali ‘nešto’ na to… Dao sam taj počasni gol na 6:0 i to su čudne emocije… znaš da ti taj gol donosi priznanje za najboljeg strijelca, a ne možeš da razmišljaš o tome jer u glavi imaš najgore košmare. Gubio sam ja i sa klubovima 5:1 ili 4:0. Ali me ni blizu nije zaboljelo kao taj debakl na De Kajpu.”
Za Miloševića je utakmica karijere ostala ona u Zagrebu, kada su Hrvatska i Jugoslavija odigrali 2:2 na "Maksimiru"; a "plavi" se plasirali na EURO.
“To je najteža utakmica u mom životu. I to mogu da ilustrujem na sto načina. Batica je isključen i mi u poluvremenu sjedimo u svlačionici… Pošto je mene pratio glas da imam previše dodira sa loptom, više nego što bi špic smio da ima. E tu u Zagrebu, kada smo se vraćali na teren, Jokan mi priđe i kaže ‘evo ti sad utakmica, uzmi je i ne daj je nikome… dok sudija ne odsvira kraj’. To sam i radio u drugom poluvremenu… što sam više mogao. Fizički izuzetno zahtjevna utakmica… sa dosta trke, agresije, duela, udaraca. Sjećam se u nekom 70. minutu, vidim zamjenu, ulazi Savićević, ja razmišljam 100 posto vadi mene jer igram u špicu, imamo igrača manje, imamo rezultat. OK, ima još do kraja, ali nema više snage. Sudija diže onu tablu, ja krećem ka aut-liniji i vidim broj 8. Valjda je Mijat već tražio izmjenu. I ja stanem onako… i gledam onaj ’8’… i kažem sebi ‘šta ću ja sad još 15 minuta plus nadoknada’. Jer i kod mene sve otkazuje. Ali, sila boga ne moli. Čovek nije ni svjestan koliko može dok ga ne natjera nevolja. Nekako smo izdržali i ostvarili istorijski rezultat. Španac Aranda je dijelio pravdu i malo smo popričali poslije utakmice ispred svlačionice. On je rekorder po broju odsuđenih duela Reala i Barselone. Samo mi je rekao ‘El Klasiko je liga pjetlića u odnosu na ovo što sam večeras doživio", istakao je Savo Milošević.
(MONDO)