Stefan Babović najviše voli kada je sa sinom Milijom. Ali, trenutno je na pripremama u Antaliji, gdje vrijeme ubija uz "Avanture nevaljale djevojčice".
Duga kosa i brada... Uzalud. Stefana Babovića i dalje odaje dječačko lice. Međutim, samo izgleda neiskusno.
"Čak ni brada mi ne pomaže", uz osmijeh je počeo Babović priču za MONDO.
Ima 24 godine, igrao je u Partizanu, OFK Beogradu, Nantu i Fejenordu, a od prije devet mjeseci je i otac. Iz kojeg god ugla da se gleda ne može se reći da je neiskusan.
Kada počne priču o djetetu, osmijeh mu se širi.
"Sin mi se zove Milija, po djedi, mom ocu. Rođeni su na isti dan", pojasnio je nekada najveći talenat Partizanove škole kako nije imao dilemu u izboru imena za svog prvenca.
"Snalazim se fenomenalno u ulozi oca, to je nešto najljepše na svijetu. Na žalost, zbog profesije sam često odsutan od kuće, a sin se baš vezao za mene. Kažu da sam dobar otac, dobio sam prolaznu ocjenu. Srećan sam jer ne postoji ništa ljepše na svijetu nego kada podarite život. Ujedno je i najjača motivacija za uspjeh u životu".
Sin Milija mu je na prvom mjestu, kao i familija, a onda poručuje - Partizan.
"Partizan mi se opet našao kada mi je bilo teško. Pomogao mi je da se vratim tamo gdje ljudi očekuju da budem, a očekuju da igram standardno i doprinosim stvaranju dobrih rezultata. Svi mi dugujemo Partizanu, jer nas je sve napravio. On je otac svih nas i moramo da vodimo računa da ga ne povrijedimo".
Sada priča isto što i kada je bio mali. U međuvremenu, uz dosta pompe napustio je Humsku 1.
"Bio je to skup nesrećnih okolnosti, a ja sam bio mlad i nestrpljiv. Možda sam u svemu ja bio najveći krivac, ali takav sam, slušam svoje srce, uvijek kažem šta mi je na pameti, bez dlake na jeziku. To sam ja. Zato je bilo dosta buke kada sam odlazio. Ali, svi smo mi ljudi i važno je da možemo da se pogledamo u oči. Svi smo opet zajedno, srećni u Partizanu. Sada ne razmišljam o ponovnom odlasku".
Mada, postojala je mogućnost da ove zime ponovo ode preko granice.
"Ne volim javno da pričam o tome kada se već ništa nije dogodilo. Stvarno mi ne pada na pamet da poslije šest mjeseci od povratka ponovo napustim Partizan. Da osvojim duplu krunu, pa ćemo polako da vidimo šta ćemo".
Svojevremno, kada je napustio Partizan, bilo je priče da ga hoće Crvena zvezda.
"Ne bih mogao u Zvezdu", kategoričan je bio Babović, a onda se osvrnuo na dolazak bivšeg golmana crveno-bijelih Vladimira Stojkovića u crno-bijelo jato.
"Mnogo volim Stojketa, drugovi smo još iz reprezentacije, ali ja ne bih mogao. Od sedme godine sam u crno-bijelom dresu, smatrao bih to izdajom moralnih kodeksa. Da se razumijemo, Crvenu zvezdu izuzetno poštujem, i njene navijače, veliki je klub i naš najveći konkurent. Ali ništa ne može da zamijeni moj klub i Grobare. Sebično ih čuvam".
Svi fudbaleri Partizana su uzdrmani odlaskom Moreire.
"Poslovica kaže da koga nema, bez njega se mora. Mnogo mi je žao, jer sam se sa Moreirom odlično slagao i na terenu i van njega, namještao mi je golove, možda bih na proljeće bio jači uz njega, a bio je jedan od najboljih igrača Partizana nekoliko godina. Ali nemam namjeru da se miješam i komentarišem njegov potez. Odrastao je čovjek, sam donosi odluke i snosi posledice ili ih ne snosi. Svako je kovač svoje sreće".
Odlaskom Moreire ostalo je upražnjeno mjesto centralnog veznog igrača. Ono bi moglo da pripadne Saši Iliću, Stefanu Baboviću ili... Stanojević će uskoro morati da prelomi.
"Najviše volim i najprirodnije se osjećam iza leđa napadača, ali mi u Partizanovom sistemu odgovara i da delujem po desnoj strani. A najviše od svega mi odgovara pozicija koju mi trener odredi i koja je u cilju postizanja dobrih rezultata".
U hotelu "Kornelija Dajamond" sobu dijeli sa Ivicom Ilievim.
"Kao da smo rođeni da budemo cimeri. Čitamo, malo popričamo i spavamo. Televiziju skoro da i ne gledamo. Obojica smo porodični ljudi i u sobi nam je uvijek mir. U 'Zemunelu' je sa nama i Lola Smiljanić i često nam kaže da ne može da izdrži sa nama u tišini".
Trenutno čita...
"Avanture nevaljale djevojke', od Nobelovca, Marija Vargasa Ljose".
I za kraj razgovora poželio je da doda:
"Nadam se da ćemo da održimo grupu kakvu smo imali. A imali smo grupu sa pozitivnim mislima usmjerenim na rezultat, što forsira trener. Nije dovoljno imati samo individualni kvalitet. I važno je imati Krstajića, kao tata nam je svima i kada stavimo ruku na ringlu, on nam kaže da to ne smijemo. Neophodan je takav spoj mladosti i iskustva", zaključio je Stefan Babović.
(izvještač MONDA iz Antalije, Rade Jakšić)