• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Srbija bila prvak svijeta prije šest godina: Gdje su i šta rade "zlatni orlići"? Malo njih je napravilo top karijere...

Devetorica su zaigrala za "A" reprezentacije, jedan je među najboljim vezistima svijeta, a jedan je mijenjao i državni grb. Ovako stoje stvari na presjeku poslije šest godina...

 Izvor: Profimedia

Na današnji dan prije tačno šest godina Srbija je postala prvak svijeta u fudbalu. Rečenica koju nismo mislili da ćemo ikad izgovoriti odjeknula je u rano jutro 20. juna 2015. godine kada su "orlići" slavili na Mundijalitu za igrače do 20 godina i time obradovali naciju.

Bio je to spektakularno stresan turnir na kome je generacija mladih igrača ne samo pokazala odličan fudbal, nego zajedništvo kakvo nikada nismo vidjeli u srpskoj reprezentaciji.

Možda će vas zanimati

Za sve je zaslužan selektor Veljko Paunović koji je napravio hemiju sa "orlićima" i usadio im ideju da je moguće pokoriti svijet, a pobjednički mentalitet najbolje se očitavao u nokaut fazi kada su u dalekom Novom Zelandu uspijevali da prevaziđu sve prepreke.

"Orlići" su turnir otvorili porazom od Urugvaja (0:1), potom savladali Mali (2:0) i Meksiko (2:0), a onda su četiri puta zaredom igrali 120 (i više) minuta fudbala.

Prvo su poslije produžetaka pobedili Mađarsku (2:1), i to tako što su u 91. minutu izjednačili rezultat, zatim su nakon devet serija penala izbacili Amerikance, pa ponovo u produžetku Mali (2:1), a onda na isti način i Brazil (2:1).

Slavlje fudbalera Srbije prvaka sveta. Izvor: Profimedia

Apsolutni heroj tog meča bio je Nemanja Maksimović koji je u 118. minutu istrčao kontru i zatresao mrežu favorizovanog Brazilca, a kad su "orlovi" izdržali još tri minuta - usledile su suze radosnice.

Još se pamti kako je Vukašin Jovanović grcao na terenu, kako je Veljko Paunović grlio svoje igrače, kako je Sergej Milinković-Savić ponio "Bronzanu loptu", ali i kakvo je slavlje uslijedilo u Beogradu kada su se "zlatni dječaci" vratili sa Novog Zelanda.

A, gdje su danas momci koji su nas prije šest godina toliko obradovali?

Naravno, sjvetska titula u mlađim kategorijama nije garant uspjeha u seniorskom fudbalu, pa vrijedi istaći da su devetorica od 23 osvajača Mundijalita nosila dres "A" reprezentacije, ali naravno nisu svi uspjeli da naprave karijere.

Krenimo od golmana, Predrag Rajković je preko Zvezde stigao do Makabija, sada do Remsa i sa Marko Dmitrovićem se bori za mjesto prvog čuvara mreže reprezentacije, dok su njegovi konkurenti za to mjesto u "orlićima" imali malo manje sreće.

Filip Manojlović je prešao u Hetafe gdje se nije snašao, pa je trenutno član trećeligaša Sansea, dok je na papiru najtalentovaniji iz generacije, Vanja Milinković-Savić, brzo napustio Mančester junajted i već godinama se bori za mjesto pod nebom u Torinu sa kojim je nedavno i produžio ugovor. I dalje je mlad, ima 24 godine, pa se nadamo da će ostvariti potencijal.

Desni bek Milan Gajić se nije snašao u Bordou i svoju karijeru je "oživio" u Zvezdi, postao u njoj i "A" reprezentativac, dok je na lijevoj strani igrao Nemanja Antonov, tada njegov saigrač iz OFK Beograda.

Poslije Mundijalita je otišao u Grashopers, pa se vratio u Partizan, a sada već drugu sezonu zaredom igra standardno u belgijskom Muskronu.

Štoperski tandem su najčešće činili Miloš Veljković, sadašnji fudbaler Verdera, i Srđan Babić, vidjećemo do kada još igrač Crvene zvezde. Osim njih, od odbrambenih igrača tu su bili još Vukašin Jovanović (trenutno slobodan agent), Radovan Pankov (Crvena zvezda), Miladin Stevanović (Čukarički) i Stefan Milošević (Spartak).

Saša Zdjelar je bio "osigurač" na sredini terena i nakon OFK Beograda je otišao u Olimpijakos u kome se nije snašao, pa već godinama nastupa za Partizan, dok je njegov partner u vezi Nemanja Maksimović napravio lijepu karijeru. Nakon Astane je otišao u Valensiju, pa Hetafe gdje je godinama standardan, a ima i 31 nastup za "A" selekciju Srbije što je i najviše od fudbalera koji su pokorili svijet na Novom Zelandu.

Nemanja Maksimović prvak sveta sa Srbijom. Izvor: Profimedia

Marko Grujić je ostvario veliki transfer iz Zvezde u Liverpul, mada je najčešće igrao na pozajmicama - posljednju je imao u Portu, dok je sigurno najbolju karijeru do sada napravio Sergej Milinković-Savić, jedan od lidera Lacija već godinama unazad.

"Komandant" je na meti mnogih velikana i samo je pitanje trenutka kada će ostvariti veliki transfer, a možda bi ga i bilo već da predsjednik Lacija nije tražio više od 100 miliona.

Ozbiljan doprinos na turniru dali su i Andrija Živković, sadašnji fudbaler PAOK-a koji je imao "čudnu" karijeru do sada, odnosno Mijat Gaćinović koji nakon lijepih godina u Frankfurtu sada igra za Hofenhajm. Daleko manji uticaj imali su Filip Janković, nekada "vunderkind" Zvezde koji se ovog ljeta sastao sa Triglavom, odnosno Stefan Ilić koji igra za OFK Bačku.

Sergej Milinković-Savić u dresu Srbije. Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

"Devetka" generacije sa Novog Zelanda bio je Staniša Mandić, tadašnji fudbaler Čukaričkog, koji je u finalu zatresao mrežu Brazila, a u međuvremenu je promijenio državljanstvo.

Mandić je postao "A" reprezentativac Crne Gore još 2015. godine, međutim karijera mu nije išla putanjom kojom smo svi očekivali, pa je nakon igara u Norveškoj za Sogndal nastupao za Zrinjski i sada Muru.

Turnir za pamćenje imao je Ivan Šaponjić, koji je postao predvodnik napada nakon što Luka Jović zbog povrede nije dobio dozvolu Zvezde da nastupi na Mundijalitu, a vratio je sa dva gola od kojih je jedan ostavio Srbiju "u životu" na turniru. I njegova karijera išla je čudnom putanjom, otišao je iz Partizana u Benfiku, pa je od 2019. član Atletiko Madrida, dok je posljednjih šest mjeseci proveo na pozajmici u Kadizu.

Veljko Paunović prvak sveta sa Srbijom. Izvor: MN PRESS

Što se tiče selektora Veljka Paunovića, više puta je bio kandidat za klupu "A" reprezentacije, ali se odlučio da na drugačiji način (za sada) gradi karijeru, pa je nakon četiri godine na klupi Čikaga - od prošle sezone preuzeo engleski Reding.

Nažalost, njegov najbliži saradnik Milan Kosanović, koji je imao veliki uticaj na ovu generaciju "orlića", preminuo je nedavno usljed komplikacija sa korona virusom.

Niko od njih neće biti zaboravljen - hvala im! 

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Kolumna - Nebojša Šatara

Navijači

MONDO Tim kola

FK BORAC

RK BORAC