Iskusni vezista uvjerava da neće imati problema ni da se spremi ni da se uklopi u tim Partizana. Želja mu je - uspješno učešće u Ligi šampiona.
Treća - sreća, tome se nadaju i Zvonimir Vukić i Partizan.
Plavokosi Zrenjaninac je, doduše, sa crno-bijelima osvajao trofeje (dvije titule i Kup) od 2000. do 2003, ali mu druga epizoda u Humskoj 1 nije ostala u prijatnom sjećanju. Kada se 2006. vratio, na pripremama u Dubaiju slomio je petu metatarzalnu kost.
Potpisom na jednogodišnji ugovor otvorio je treće poglavlje u Partizanu u svojoj autobiografiji. I želja mu je, ne samo da na jesen opet bude učesnik Lige šampiona, već da crno-bijeli u grupi budu uspješniji nego jesenas.
Crno-bijeli ne žale za Moreirom, jer su brzom reakcijom doveli 31-godišnjeg kreatora igre od koga se očekuje ono na šta je navikao navijače - driblinzi, asistencije, golovi...
Međutim, trener Aleksandar Stanojević mora malo da sačeka Vukića, koji od marta prošle godine, kada se "raspao" FK Moskva, bez kluba i nema utakmice "u nogama".
"Sigurno je da nisam zaboravio da igram fudbal, a s obzirom na to da nikada nisam imao problema sa fizičkom spremom, očekujem da ću za mjesec dana biti fit. Ni ne zaostajem mnogo za igračima Partizana, oko dvije nedelje. Mnogo važnije od fizičke bila mi je psihička sprema. Teško mi je bilo bez kluba, a naročito u danima pred dolazak u Partizan. Jedva sam čekao da se priključim ekipi, da se smirim i počnem da treniram", istakao je Vukić u razgovoru za MONDO.
Stanojević neće mijenjati sistem igre iako je svjestan da su Vukić i Moreira različiti tipovi igrača, uprkos tome što igraju na istoj poziciji (iza napadača). Iskusni vezista tvrdi da ni uigravanje neće predstavljati problem.
"Poznajem sve igrače, sa mnogima sam igrao, sa ostalima sam trenirao. Toliko sam ekipa i saigrača promijenio u karijeri, a nikada nisam imao problem da se uklopim. Baš nikada. Čak i u Šahtjoru i Moskvi, kada su očekivanja od mene bila velika, da budem glavna spona između veznog reda i napada, uspijevao sam da ih opravdam. Ne vidim razlog da tako ne bude i ovdje, pogotovo što mi je u Partizanu sve poznato".
NJEMAČKA OSTALA NEDOSANJAN SAN
Nameće se pitanje zašto je igrač Vukićevog kalibra i reputacije, sa "čistim" papirima u rukama toliko dugo bio bez angažmana.
"Kada je u martu gazda Moskve, inače najbogatiji Rus Prohorov, odlučio da digne ruke od kluba, dobio sam papire, ali je u većini prvenstava ostalo manje od dva mjeseca do završetka, zbog Svjetskog prvenstva. Zato nisam htio da reagujem na prvu loptu iako sam imao ponuda iz Rusije. Želio sam na Zapad poslije sedam godina na Istoku. Ljetos sam imao skoro sve završeno sa jednim velikim klubom, ali se posao izjalovio u posljednjem trenutku. Tako mi je Njemačka ostala neispunjena želja. Bundesliga je mjesto gdje sam sebe vidio".
Imao je i drugih ponuda...
"Kod svake ponude bio sam nezadovoljan ili klubom ili finansijama. U glavnom su bili klubovi sa istoka Evrope i sa Dalekog istoka. Zbog porodice i zbog fudbala želio sam da ostanem u Evropi".
Vukić se spremao za drugu destinaciju, kada se prije nekoliko dana "javio" Partizan.
"Sve se odigralo munjevitom brzinom, za dva dana. Spremao sam se da idem u drugu zemlju, glava mi je već bila tamo, a onda me je pozvao Partizan".
LIGA ŠAMPIONA NIJE DALEKO
Pomno je Vukić pratio crno-bijele sve vrijeme otkako je napustio Rusiju.
"U klubu je sve na svom mjestu. Imamo najbolji tim u zemlji i titulu moramo da osvojimo. I Kup nam je obaveza. Iskreno govoreći, ako izuzmemo pet najjačih evropskih liga u kojima se svake nedelje igraju jake utakmice, svi ostali se bore za prvo mjesto u prvenstvu samo da bi dobili priliku da se domognu Lige šampiona. Sada je sistem kvalifikacija takav da sa svakim protivnikom možeš da se nosiš. Ne možemo da dobijemo na primjer Inter, protiv kog sam igrao sa Šahtjorom, ili recimo Bajern, koji je bio rival Partizanu i meni. Možemo da izvučemo Belgijance, Švajcarce, Turke... U takvim duelima može da odluči jedan igrač, šut ili skok. I naravno, sreća".
Vukiću nije teško da zamisli Partizan u evropskoj eliti drugu sezonu za redom. Ali ni to ga ne zadovoljava.
"Nadam se samo da ćemo u Ligi šampiona napraviti korak više. Jasno je da drugi učesnici imaju bolje ekipe i znatno više novca, ali sitnice nedostaju da im se parira. Pa, Šahtjor je dobio Partizan u Donjecku zahvaljujući jednom slobodnom udarcu. Naš problem je što uvijek imamo dosta mladih igrača, naviknutih da igraju pred nekoliko hiljada gledalaca, a onda odjednom izađu pred 30 hiljada ljudi. Drugačiji je osjećaj. Neophodno je iskustvo, da se stekne mirnoća i rutina, da nema straha. Igranje u Ligi šampiona je jedinstven osjećaj".
Osim "duple krune" i uspješnog učešća u Ligi šampiona ima još jednu želju:
"Volio bih da nam na utakmice dolazi više navijača pogotovo poslije odličnih rezultata Partizana. Zbog njih se igra fudbal".
"IGRAĆU DO 35. GODINE"
Zvonimir Vukić je prve fudbalske korake napravio u Proleteru u rodnom Zrenjaninu. Kao mlad je otišao u Madrid, gdje je igrao za Atletiko B, zatim je došao u Partizan, iz kog je prešao u Šahtjor. Ukrajinski klub ga je pozamljivao Portsmutu i crno-bijelima, a 2008. je potpisao za Moskvu.
"Ne volim da se vraćam u prošlost, ali kad već to radim, žao mi je što sam toliko dugo ostao na Istoku. Jeste Šahtjor veliki klub. Međutim, poslije dvije godine tokom kojih sam bio najbolji igrač, trebalo je da odem. Imao sam ponude velikih klubova, ali gazda nije htio da me pusti. To je period koji bih promijenio da mogu".
Ima 31 godinu, ali još nije kasno da ode na toliko željeni Zapad.
"Ako sve bude kako treba, igraću bar do 35. godine. Jesam napravio pauzu, ali pokazaću da i dalje dobro igram", zaključio je Zvonimir Vukić.
(izvještač MONDA iz Antalije, Rade Jakšić)