Sindikat njemačkih fudbalera alarmirao javnost podacima da svaki četvrti profesionalac na kraju karijere bankrotira ili je prezadužen.
"Oni znaju da jure prema zidu, ali ne koče!" - tim je rečima Ulf Baranovski, predsjednik Sindikata njemačkih fudbalera (VdV), zaprepastio njemačku javnost i razbio uvreženo mišljenje o fudbalerima koji na kraju karijere imaju podeblji račun u banci, uz nekoliko sportskih automobila u garaži i komforne vile na rubu Minhena, Berlina ili Frankfurta.
"Između 20 i 25 posto svih profesionalaca nakon fudbalske karijere ili je prezaduženo ili je bez prebijene pare", izjavio je Baranovski za agenciju SID.
Kako je naveo, njihova egzistencija zavisi od pomoći države, odnosno socijalne pomoći ili supruga, naravno ukoliko one uopšte rade.
"Zato mi našim članovima preporučujemo da ne kupuju skupe automobile, već da ulažu u obrazovanje. Kad-tad dođe 'dan X', a svako zna da na fudbalskom terenu samo jedan jedini prekršaj može značiti dolazak tog dana", govorio je Baranovski o mogućnosti da teška povreda u tren oka prekine karijeru vrhunskih fudbalera i dovede u pitanje njihovu egzistenciju.
Po informacijama Udruženja profesionalnih fudbalera, samo je oko deset posto njemačkih vrhunskih igrača tokom karijere zaradilo toliko novca da ne mora da brine za "stare dane".
Razlike u primanjima u njemačkom profesionalnom fudbalu su drastične, pošto je "profesionalac" svaki igrač koji ima ugovor s nekim klubom iz prve, druge ili treće lige, a klubovi po pravilu ne objavljuju primanja igrača.
Poznato je, međutim, da u nižim ligama, gdje ne nastupaju profesionalci, mnogi igrači mjesečno dobijaju maksimalno 400 evra i to pod uslovom da su klubovima neprekidno na raspolaganju.
"Kako to može da funkcioniše?", pita se Baranovski aludirajući na jednostavnu činjenicu da ti fudbaleri moraju da zarede za život "van fudbalskih voda".
Najbolji igrači iz Bundeslige godišnje zarađuju i po nekoliko miliona evra, ali su oni manjina i nisu predmet briga Sindikata njemačkih fudbalera. Zabrinutost vlada za igrače kojih je najviše, a čije godišnje plate iznose možda i po nekoliko stotina hiljada evra.
"To je na prvi pogled mnogo novca, koji je najveći krivac zbog čega igrači počnu da žive na 'visokoj nozi' i ne štede za vrijeme nakon profesionalne karijere. Još jedan razlog za nebrigu jeto što imaju loše savjetnike. Novac razbacuju investirajući ga preko sumnjivih finansijskih savjetnika, a mnogi jednostavno ne brinu dovoljno o tome", objasnio je Baranovski, dodajući da su čest problem i roditelji igrača.
"Klubovi umiju da im prodaju iluzije koje nije moguće ispuniti. Pogotovo mladi roditelji vjeruju da će baš njihovo dijete jednog dana postati superzvezda. A takvih je, ustvari, samo nekoliko", ističe Baranovski.
Sindikat njemačkih igrača opominje da nije pametno sve karte u karijeri staviti isključivo na fudbal. Potreban je i "plan B", prije svega dobro obrazovanje, kako bi u slučaju potrebe egzistencija mogla biti osigurana i na radnom mjestu koje nema veze sa fudbalom.
Minhenski Bajern je jedan od boljih primjera za takvu praksu, jer se oduvijek brinuo oko svojih bivših zvijezda. Bajern sarađuje sa jednom poznatom gimnazijom, koja se nalazi u blizini kluba, u kojoj je, između ostalih, maturirao i nekadašnji golman tog kluba Mihael Rensing, sada član Kelna.
"Kod nas je najvažnija škola, pa tek onda fudbal", tvrdi Horst Šmidbauer, koordinator gimnazije za saradnju s vrhunskim sportistima i dodaje: "Život nakon fudbala je duži nego sama fudbalska karijera!"
(Tanjug, ilustracija: Guliver/Getty images)