Vahin rat i dalje traje

Vahid Halilhodžić rodjen je 15. oktobra 1952. godine u Jablanici, na Nervetvi, blizu Mostara.

Četrdeset godina kasnije, u Mostaru, dok je gorio rat na prostorima bivše SFRJ, bivši reprezentativac Jugoslavije, a sada trener Dinama iz Zagreba, imao je – kako je sam ispričao srpskim novinarima u Antaliji – susret sa, citiramo, "niškim specijalcima", poslije kojeg je sam sebe ranio pištoljem u predjelu zadnjice.

To je bilo prije skoro 20 godina, ali i danas Vahida peče rana koju je zaradio. Njegov rat i danas traje i provlači se kroz priču, koja je zamišljena da bude kao sasvim sportska.

Ipak, kada srpski novinari intervjuišu legendu hercegovačkog fudbala u funkciji trenera zagrebačkog tima, onda je granica između sporta, politike i istorije jako tanka. Vahid i mi u Turskoj nismo uspjeli da ne pređemo granicu.

Nebitno zašto, tek jedno bezazleno pitanje: "Ko je bio najbolji fudbaler Jugoslavije svih vremena?" za odgovor je imalo to "da ambijent u reprezentaciji Jugoslavije nikada nije bio zdrav i da se to potvrdilo ratom i svim ružnim stvarima koje su se dogodile".

A, mi smo htjeli da čujemo da li je to bio Dragan Džajić, Stjepan Bobek, Dragoslav Šekularac, Safet Sušić ili neko deseti, mada Halilhodžić nije propustio da provuče da on nije igrao na Svjetskom prvenstvu u Španiji 1982. godine, jer je "njegovo ime bilo predugačko da se ispiše na semaforu beogradskih stadiona", a pritom smatra da je u to vrijeme "bio možda i najbolji fudbaler bivše države".

I ne prihvata navodno izvinjenje tadašnjeg selektora Miljana Miljanića zbog toga što ga u Španiji nije držao u startnoj postavi.

Rekao je, prisjeća se, "Čiča, kasno je sad…"

Ali, za neke opservacije očigledno nije kasno… Gospodin Halilhodžić kaže da je "logika" to što je Robert Prosinečki postao trener kluba sa kojim je postigao najveće uspjehe u karijeri, ali onda opet misao završava sa "ovi prostori su čudni, a on ima čudno prezime", povezujući svoju sudbinu sa "centralom u Beogradu" i prezimenom "Halilhodžić", sa Robijevom i na taj način prejudicirati da će Prosinečki imati problema u Srbiji.

Uostalom, Vahid kaže da je zbog toga, prije jedno "tri, četiri godine", odbio Crvenu zvezdu.

"Nije me Džaja zvao", rekao je Vahid i dodao da se razgovor odvijao u Parizu, a ako je bilo prije tri, četiri godine, onda ga je po svemu sudeći "vrbovao" Dragan Stojković Piksi ili možda Toplica Spasojević.

"Nije u redu da govorim o imenima", kaže Halilhodžić.

I nebitno je, on je Crvenu zvezdu odbio, ali Dinamo nije.

"Dogodilo se nešto što nisam očekivao i o čemu nisam ni razmišljao… Mislio sam da sam završio zauvijek sa Balkanom. Imam puno prijatelja u Zagrebu. Nevjerovatno je kako su me navijači Dinama prihvatili poslije svega, jer vjerovatno znate da se moje ime vezuje za Mostar i da sam bio tamo kada je bilo najteže. Ali, eto i ja sam pokazao da nisam mali čovjek i da mogu da pređem preko nekih stvari", rekao je Halilhodžić.

Prevario se, mi nismo znali, niti sada znamo šta je radio u Mostaru i zbog čega je očekivao da ga u Hrvatskoj možda neće velikodušno dočekati, ali se to može naslutiti po priči s početka u kojoj Halilhodžić opisuje kako se slučajno, "prvi i posljednji put upotrebljavajući pištolj", ranio u zadnjicu.

Halilodžić je za mostarski Velež postigao 253 gola na 376 utakmica i sa Dušanom Bajevićem činio jedan od najubitačnijih tandema u istoriji fudbala na prostorima bivše SFRJ, a Velež je sa njima dvojicom jednom bio drugoplasirani u prvenstvu iza Crvene zvezde, a u sezoni 1980/81 osvojio je Kup Jugoslavije poslije pobjede nad Željezničarom u finalu (3:2).

Za reprezentaciju Jugoslavije, popularni "Vaha" postigao je osam golova na svega 15 nastupa.

Poslije Veleža igrao je za Nant (92/163) i PSŽ (8/18).

Tokom cijelog intervjua, Halilhodžić je pričao vrlo nepovezano, često je misli završavao na pola ili možda oklijevao da kaže baš sve. Tako je u jednom trenutku provukao da je "mnogo ljudi spasio tokom rata".

Možda baš zato, pitanje šta (kao trener Dinama iz Zagreba) misli o regionalnoj fudbalskoj ligi, shvatio je na sebi svojstven način.

Podsjetio nas je da se strašne stvari dogode kada ljudi postanu zvijeri i da je, prema njegovom mišljenju, sve to i dalje svježe da bi se igrala takva liga, da je on protiv toga i da ne bi želio u takvoj, Balkanskoj ligi, da učestvuje.

"Nije za mene Balkan", rekao je čovjek koji je prihvatio da preuzme Dinamo iz Zagreba.

"Nije došlo vrijeme… Animoziteti i antagonizmi i dalje postoje, jaki su. Nije prošlo dovoljno vremena da se to zaboravi. Vidio sam fašizam, mržnju u čovjeku… Kad čovjek postane životinja, ne zna šta radi. Sve sam to video, rano je još", kaže Halilhodžić.

Za kraj, Vaha je rekao nešto što nikako nismo sami mogli da zaključimo slušajući ga.

"Ja sam rođen da se radujem, da se smijem i ja nisam čovjek koji zna da mrzi…"

Nama, koji smo pričali s njim, djelovalo je kao da Vahin rat i dalje traje.

(Izvještač MONDA iz Antalije Nikola Janković)