Crvena zvezda je odigrala odličan dvomeč protiv Rendžersa i nije uspjela da prođe dalje, iako je to objektivno zaslužila. Kako se izvlači zaključak iz meča u kome si uradio sve što je bilo do tebe, ali jednostavno to nije upalilo?
Mančester siti je od početka novembra do kraja januara vezao 12 uzastopnih pobjeda u Premijer ligi, tukli su između ostalog Junajted, Čelsi i Arsenal, da bi neočekivani remi sa Sautemptonom (1:1) prekinuo niz Gvardiolinog tima. Kada su svi očekivali da najbolji trener svih vremena kritikuje svoje igrače zbog promašaja i govori o problemima koji su imali protiv "svetaca", Gvardiola je još jednom pokazao da razumije fudbal i fudbalere bolje od bilo koga drugog.
Izašao je pred TV kamere i poručio da je to bila "izvanredna utakmica" i "najbolja koju su odigrali čitave sezone". Na potpitanje začuđenog novinara koji nije mogao da vjeruje da Gvardiola nosi takve utiske sa utakmice u kojoj su objektivno kiksnuli, trener Sitija je samo dodao: "Ubjedljivo naša najbolja utakmica, sve mi se svidelo".
Ovakvu reakciju mogao je da ima i Dejan Stanković nakon dvomeča sa Rendžersom i ne bi pogriješio, ali nikoga nije morao da ubjeđuje u svoje riječi pošto je i laiku bilo očigledno ko je bio bolji.
Nije to samo subjektivni osjećaj, nije u pitanju ni puko nabrajanje šansi i niza nesrećnih okolnosti koje su se dogodile u 180 minuta fudbala na "Ajbroksu" i "Marakani", čak i vještačka inteligencija pokazuje da je Zvezda bila daleko kvalitetniji tim. Napredni parametri daju dokaz da je Zvezda trebalo da postigne čak pet golova protiv Rendžersa, samo da su lopte koje inače u prosjeku završe u mreži - zaista i završile iza leđa nevjerovatnog Megregora.
Zbog toga je najteže analizirati šta to nije bilo dobro u tvojoj igri kada te rezultat ubjeđuje da postoje nedostaci, a zdrav razum ti govori da ih nema?
Ako bismo na silu pokušali da izvučemo minuse iz dvomeča Crvene zvezde protiv Rendžersa, najlakše bi bilo reći da je potrebno popraviti realizaciju, koncentraciju i defanzivne prekide, iako su to stvari koje je Stankovićev tim dizao iz meča u meč u prethodne dvije godine i podigao zaista na visok nivo.
Na to, opet, ukazuju "samo" čudno primljeni golovi i čudno propuštene šanse, odnosno niko se ne bi ni sjetio da spomene ove probleme u igri da su milimetri bili na strani Zvezde.
Rezultat naravno najviše utiče na formiranje mišljenja o samoj utakmici, i biće u pravu neki koji kažu da je to i najvažnija stvar u fudbalu, ali fudbalska zrelost se postiže tek onoga trenutka kada se razdvoje dvije stvari - i kada možeš da budeš zadovoljan i samo jednim.
Hladno pivo bi reklo "kad nema velike ljubavi, dovoljna je i mala", pa su tako navijači Zvezde znali da se zadovolje velikim evropskim uspjesima u trenucima kada i realno govoreći nije bilo pretjerane ljepote u igri njihovog tima - recimo Salcburg ili Kopenhagen - dok s druge strane kod Stankovića sada imamo već dva primjera u kojima je igra bila na visokom nivou, ali to nije dalo rezultata.
Detalji su odlučili da Zvezda ne eliminiše Milan, jedna šansa je mogla sve da promijeni, međutim meč sa Rendžersom je već fudbalska anomalija iz koje je teško izvući pouke jer su crveno-bijeli imali desetak prilika da sve promijene.
Zvezda mora da kaže "jeb*ga" i ide dalje: Zašto je najbolja lekcija za Stankovića da nema velike pouke protiv Rendžersa?
Ne treba kukati i proklinjati sreću, vraćati film na propuštene šanse, dosuđene ofsajde i sitnice koje su presudile u korist rivala, previše razmišljati o onome što se "baš tebi dogodilo", nekada je dovoljno samo nasmijati se i reći - jebiga.
U toj jednoj riječi sadržano je oslobađanje bilo kakve nesigurnosti i sumnje u sebe zbog nečega što ne može da se objasni logikom. Jedno "jebiga" ne znači aroganciju i nadobudnost, taman je tu da ti ne sruši samopouzdanje, pa nekada može da učini više od toga nego da provedeš neprospavane noći misleći "kako se ovo dogodilo".
Stanković ih je imao nakon Šerifa i Omonije, kada je i trebalo, izvukao je tada lekcije i postao daleko bolji trener, međutim nekada jednostavno nema velikih pouka.
Možeš samo da se nasmiješiš, makar i kiselo, i kažeš ono što si vidio i osjetio u srcu, baš kao Pep Gvardiola kome rezultati nužno ne diktiraju zaključke: "Ovo je bila naša najbolja utakmica". I bila je, možda i najbolja koju je Crvena zvezda odigrala u 21. vijeku, ma šta rezultat govorio.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!