Veliki rezultat crno-bijelih približio ih je mjestu među 16 najboljih timova u Konferencijskoj ligi, što bi mogla da bude utjeha za slabiju sezonu u domaćim okvirima.
Fudbaleri Partizana trijumfalno su završili vrlo neobičnu avanturu - putovanje u Moldaviju. Na neutralnom terenu, bez prisustva publike, u zemlji koja ima mnogo političkih problema ovih dana, izabranici Gordana Petrića savladali su Šerif (1:0) golom Rikarda Gomeša i tako najavili da bi za nedjelju dana u Beogradu mogli da ovjere plasman u osminu finala Konferencijske lige.
Iz ugla navijača beogradskog tima susret u Kišinjevu ni po čemu nije bio spektakularan, ali će još jedna proljećna pobjeda u Evropi biti markerom upisana u klupsku istoriju. Taj gol u finišu prvog dijela igre možda će se i najviše pamtiti, posebno ako Partizan u Beogradu završi posao protiv Moldavaca. Da bi sebe doveo u situaciju da na svom terenu "samo" čuva prednost, morao je da iznenadi igrom u Kišinjevu i bude potpuno drugačiji od onog iz domaćeg fudbala.
Čini se da je četa Gordana Petrića, koja nije blistala u Superligi ovog proljeća, uspjela u tome. Još jednom se pokazalo da i pored svih problema koje imaju u domaćem prvenstvu igrači Partizana znaju da odigraju veliki evropski meč na izuzetno visokom nivou. Iz nove pobjede Partizana u nokaut fazi evropskog takmičenja izvukli smo tri najjača utiska!
ISKORAČILI ONI KOJI SU MORALI
Mali kadrovski problemi koje je Petrić imao pred ovo gostovanje nisu se primijetili. Izostanak Slobodana Uroševića odlično je nadomjestio Zlatan Šehović i veoma zrelom partijom uz lijevu aut-liniju "popunio" je kapitenove kopačke. Slična situacija bila je i sa Svetozarom Markovićem. Mladi štoper je znao da na Saničanina ne može da se računa, a poslije crvenog kartona Vujačića morao je da postane i komandant odbrane crno-bijelih. Iako je samo nekoliko dana ranije bio tragičar i Mladost GAT častio "asistencijama" za golove, u Kišinjevu je bio jedna od najjačih karika Partizana.
Odmah nakon meča Gordan Petrić se dotakao uloge koju je imao Ljubomir Fejsa, iskusni povratnik u Humsku često kritikovan zbog partija koje pruža u ovom mandatu. Meč u Moldaviji bio je na visokom nivou - onako kako je Ljuba igrao u dresu Olimpijakosa ili Benfike. Bilo ga je svuda, u jednom trenutku i na mjestu štopera gdje je prinudno boravio dok Mihajlo Ilić nije dobio šansu. Treba skrenuti pažnju i da je momak od 19 godina, bez velikog iskustva u ovakvim mečevima, odradio odličan posao.
Ipak, igrač utakmice vjerovatno je Aleksandar Popović. Do 45. minuta čuvao je Partizan u egalu, u nastavku meča odbranio je prednost i u avion koji je kasno noćas poletio ka Srbiji spakovao i ogromne šanse da se u Konferencijskoj ligi crno-bijeli nađu u osmini finala. Bila je to jedna od najzrelijih partija u karijeri čuvara mreže.
CRVENI KARTON JE NOVA SNAGA
A, nije bilo lako, ni Popoviću ni njegovim saigračima. Više od 40 minuta morali su da se brane sa igračem manje, nakon isključenja Igora Vujačića. Crnogorski štoper neoprezno je startovao na sredini terena, a VAR tehnologija sugerisala njemačkom arbitru da ga isključi u 50. minutu. Ostatak Partizanovog tima kao da je dobio sugestiju - "sad ništa ne smije da prođe". Legionarski čvrsti, u niskom bloku i sa tek nekoliko opasnih kontri, momci u čisto bijelim dresovima odbili su svaki napad Šerifa. Moldavci su, ako smije da se primijeti, bili manje opasni sa igračem više nego kada je na terenu brojčano stanje bilo poravnato.
Ova situacija nije bila nikakva novost za Partizan. Crno-bijeli su tokom tekuće sezone pokazali da u Evropi znaju da igraju i sa desetoricom. Mnogi su možda zaboravili kako je izgledao meč u prvom kolu grupne faze, kada je na gostovanju u Češkoj izvučen bod. Slovacko je u prvih 20 minuta postiglo dva gola, a Kristijan Belić u 22. minutu meča zaradio direktan crveni karton. Ni u takvoj situaciji Partizan nije izgubio.
Dvostruki strijelac Fuseni Dijabate i rekorder Rikardo Gomeš režirali su preokret u nastavku susreta, a češki predstavnik u Evropi uspio je da stigne do poravnjanja (3:3) i boda tek u finišu meča. Signal koji Partizan šalje ovakvim mečevima je jasan. Ekipa se nikada ne predaje, a isključenje znači samo da će svaki od igrača dodati po 10 odsto i tako nadoknaditi izostanak jednog od saigrača. Uostalom, kako drugačije objasniti to što su Dijabate, Menig i Gomeš u drugom dijelu meča bili izuzetno bitni u defanzivnoj postavci Partizana?
RIKARDO JE REKORDER
Kada smo već kod Rikarda Gomeša, njegova uloga mora da bude posebno istaknuta. Od oktobra i utakmice sa Radničkim iz Niša nijednom nije zatresao mrežu i počelo je sve glasnije da se priča o krizi ubojitog strijelca. Prizivali su ga, pa kasnije prozivali, navijači i zbog susreta sa Napretkom i zbog susreta sa Mladosti. Pojavio se u Kišinjevu, tamo gdje je Partizan tek poslije 40. minuta prvi put šutnuo ka golu rivala.
Dva pucnja bila su mu dovoljna da šerifa obori na leđa, pokaže koliko je brz na obaraču i da će on pravi predstavnik "divljeg zapada" na istoku Evrope. Bio je to 20. evropski gol Rikarda Gomeša u dresu Partizana i po tome je najbolji u klupskoj istoriji. Još prije nekoliko mjeseci prestigao je Brazilca Klea koji se zadržao na 17.
Sa druge strane, Rikardo je i najbolji strani strijelac u istoriji srpskog fudbala. Gol protiv Šerifa bio je njegov 84 u dresu Partizana, čime je prestigao El Fardu Bena. Krilni napadač sa Komorskih Ostrva napustio je Zvezdu u januarskom prelaznom roku, pa će Partizanova haubica dodatno povećavati razliku do kraja sezone. Naredne, možda, stići i do stotke...