Iako se prethodnih mjeseci kao razlog za lošu igru Crvene zvezde uporno apostrofira "motivacija", najveći problem je kvalitet koji je zamaskirala nekonkurentna sezona u Superligi. Iako djeluje da će Miloš Milojević lako doći do duple krune, sad je jasnije zašto odlazi.
"Ovaj čovjek ovdje nije izgubio nijednu utakmicu ove sezone...", poručio je Miodrag Božović nakon što je trener Crvene zvezde Miloš Milojević još jednom pred kamerama morao da objašnjava zašto njegova ekipa nije mogla da pobijedi "nikad gori" Partizan. Odnosno, Milojević je morao da objasni kako je moguće da tim koji ima ubjedljivo najbolje igrače u Srbiji i koji će naredne sezone igrati grupnu fazu Ligu šampiona opet ne može da izađe na kraj sa Partizanom? Partizanom kome je Mladost GAT ovog proljeća dala četiri gola, kojeg je dvaput tukao Čukarički, jednom Vojvodina i jednom Radnik, ili prostije rečeno: kako je moguće da se poslije svakog derbija priča o misterioznoj tegobi od deset slova?
Nije u pitanju temperatura, dijareja, a ni korona virus, nego oboljenje koju definiše oštar bol na nezgodnom mjestu i uglavnom ga nazivamo "motivacija". Sportsko-medicinski rječnici definišu "manjak motivacije" kao "stanje koje se obično javlja poslije loše odigrane utakmice", najčešće ako je njoj prethodio "očajan kvalitet fudbala", gdje pacijent obično negira da je upao u stanje "demotivisanosti". Simptomi se uglavnom vide kada nervozni pacijent progovori pošto u većini zabilježenih slučajeva izgovara neke od sljedećih rečenica: "Ne prihvatam da nismo motivisani ili da je neko drugi motivisaniji", "Ko nije motivisan nema šta da traži ovdje i neka ga je sramota" i "Uvijek smo motivisani!". Takođe, moguće je i da je nedostatak "vitamina M" uzrokovao i veliki pritisak javnosti koji usporava cirkulaciju u stopalima i to se u narodu često naziva i "okovane noge".
Milojević "dao alibi" Zvezdi za smjenu: Mnogo fali za Ligu šampiona - nije do motivacije, nego kvaliteta!
I dok se naučnici i dalje bave ovom intrigirajućom pojavom kod sportista, neka istraživanja (nije sa Univerziteta Masačusets) kažu da je to samo deluzija onih koji se plaše samokritike. Tako je jedini razlog zašto je Crvena zvezda bila lošija u vrlo lošoj utakmici protiv Partizana - to što joj nedostaje kvalitet da bi bila bolja. Nije to ni do motivacije, ni do praznih tribina, ni do jakog vjetra, ni do bilo kog drugog faktora koji se spominjao...
Miloš Milojević možda ove sezone nije izgubio nijednu utakmicu sa Crvenom zvezdom u Superligi (i vjerovatno neće) i možda će osvojiti duplu krunu i tako ući u legendu kluba, ali u manjku izazova koji su stavljeni pred njega i njegove igrače ovog proljeća - nije uspio da razbije mit o motivaciji, nego ga je objeručke prihvatio. Možda i sam svjestan da šta god da uradi je uzalud, pošto je Zvezda poslije slabih priprema u Turskoj počela da "opipava puls" inostranih trenera, pa se raspitivala za zdravlje Euzebija di Frančeska, Vinčenca Montele i na kraju Baraka Bahara koji će naslijediti Milojevića od ljeta.
Umjesto da se Milojević bori do srži da pokaže rukovodstvu Zvezde da griješi, kao da se i sam pomirio sa svojom sudbinom, pa je više nego lošom predstavom u 170. "vječitom" derbiju dao dobar alibi Zvezdanu Terziću, Marku Marinu i Mitru Mrkeli da ga sada smijene bez većeg kukumavčenja navijača, naročito onih najvatrenijih.
"Da sam ja sada na njegovom mjestu, srce bih ostavio da ne izgubim nijednu utakmicu, pa da me onda promijene, to bi mi bilo bitno...", savjetovao je Marko Nikolić tri godine mlađem Milošu Milojeviću poslije derbija, znajući dobro kakav je osjećaj kada ti se sprema smjena nakon što si osvojio titulu. Tako je i Nikoliću bilo 2015. godine kada je poslije jednog "kiksa" dobio otkaz, a umjesto njega je posao samo dovršio Milinković. Slična stvar sada se dešava i Milojeviću, s tim da je pitanje da li bi Zvezda čekala do ljeta da je njegov nasljednik već slobodan, odnosno da Bahar nije tražio da završi započeto sa Makabijem.
I dok Crvena zvezda dogovara novog trenera, Milojević nije pokazao strast da zadrži posao - kako obraćanjem medijima koje od tada izbjegava po svaku cijenu, odnosno ni njegova ekipa nije uspjela da ogromna prednost koju ima izaziva strahopoštovanje kod protivnika ili da bar uliva samopouzdanje navijača pred Ligu šampiona.
"Kao što Zvezda traži bolje igrače, tako traži i trenere. I to je sasvim legitimno. Ja sam danas na ovoj klupi, a da li ću biti i poslije 15. maja ili 30. juna, ne razmišljam o tome. Kada sam se opredijelio za trenerski posao bio sam svjestan da ljudi koji vode klub odlučuju o tome. Ja bih volio da nas trenira Karlo Ančeloti, jer on garantuje titule u 'ligama petice', a da ja onda aplaudiram sa tribina kao navijač", bilo je sve što je Milojević rekao o promjeni na klupi koja se sprema, kao da pokušava da bude previše fin i možda na taj način izazove osjećaj griže savjesti kod čelnika Zvezde!?
"Dobar dečko iz komšiluka" nije imidž koji naročito poštuju navijači Crvene zvezde, a nećemo pogriješiti ako kažemo da je slično i sa fudbalerima. Znanje je naravno važno, ali trenere poput Žozea Murinja, a zašto ne reći i Željka Obradovića koji je sa svojim učenicima poslije svađe znao da "stuče" flašu Čivasa, igrači obožavaju i o njima pričaju bajke, pa im nikada motivacija ne predstavlja problem jer se podrazumijeva.
Bolji autoritet u svlačionici možda bi ugasio priče o "manjku motivacije" kod onih najiskusnijih igrača, ako ga naravno oni prije toga ne nadjačaju, pa se zbog toga ne može unaprijed reći ni da li je Barak Bahar rješenje. Imali smo već primjere inostranih trenera u Zvezdi koji nisu uspjeli da dobiju bitku za svlačionicu, pa je utisak da će Bahar prvo morati dobro da počisti po dolasku i da nije bez razloga želio da se okruži "svojim ljudima". I prije svega kvalitetom. Zvezda je skupo morala da plati njegov stručni štab koji će probati odmah da nametne nove navike na "Marakani", a biće mu potrebni i igrači od povjerenja, tako da neće biti iznenađenje ako već u prvim danima prelaznog roka stignu fudbaleri koji ga poznaju iz Makabija.
Takve ljude oko sebe nije imao Miloš Milojević, s izuzetkom pomoćnog trenera Poje Asbagija, pa je sve vrijeme delovalo kao da u tuđoj kući pokušava da zavede red. Rezultatski, može se reći da je položio test, ali u Ljutice Bogdana se ne vjeruje u statistiku nego u "osjećaj u stomaku", a poslije derbija je sve jasnije zašto ga rukovodstvo mijenja.
To može da bude pun pogodak ili kardinalna greška, međutim mečevi kao protiv Partizana će svakako pomoći da se lakše "proguta" vijest o tome da osvajač duple krune dobija otkaz.
(MONDO)