Ubistvo generalnog sekretara Fudbalskog saveza SCG i jednog od najmoćnijih u srpskom sportu decenijama je nerazjašnjeno.
Generalni sekretar Fudbalskog saveza Srbije i Crne Gore, jedan od najmoćnijih ljudi u srpskom fudbalu, Branko Bata Bulatović, ubijen je 26. marta 2004. godine na Terazijama, ispred prostorija Fudbalskog saveza. Bio je višedecenijski fudbalski radnik, najprije gensek FK Budućnosti iz Podgorice u svojoj rodnoj Crnoj Gori, a u nacionalni savez prešao je 1993. godine. Kobnog dana, nepoznati napadač prišao mu je u centru grada i usmrtio ga na mjestu, a uznemirujuće fotografije smrtno ranjenog Bate Bulatovića obišle su cijeli region i danas podjednako šokiraju.
On je hitno prebačen na Vojno-medicinsku akademiju, gdje je pao u komu, a nakon toga je podlegao povredama. Ubistvo je potreslo sve u fudbalu, a legendarni as i sada prvi čovjek crnogorskog fudbala Dejan Savićević izričito je govorio da ubistvo Bate Bulatovića nema veze sa fudbalom.
"Bata je bio moj prijatelj i naravno da mi smeta što se sada spekuliše o razlozima njegove smrti. Nagađaju da je ubijen zbog transfera, pa zbog nekakvih sertifikata, pa zato što nije registrovao prvenstvenu utakmicu, ali tvrdim da to nema veze sa istinom", rekao je Savićević za list "Press"
Ubistvo se dogodilo u martu 2004. godine oko 10.30 časova, kada je napadač sačekao Bulatovića kod stepeništa u ulazu zgrade, pustio ga je da prođe, onda se okrenuo, prišao mu sa leđa i ispalio dva hica u potiljak genseka saveza, koji je preminuo u toku večeri. Policija je nakon toga saopštila da je napravila foto-robot ubice, očevici su ga opisali kao 40-godišnjaka, visokog 180 centimetara, ali nikad nije bilo uhapšenih za taj zločin.
"Dvojica tatinih dobrih prijatelja, inače poznati bivši fudbaleri, prišla su mi dan poslije ubistva, zagrlili me i rekli:
'Baki, nemoj ništa da se brineš, biće sve kao da je tata tu, tu smo za tebe'. Ipak, poslije toga se više nikada nisu javili. Odlično se sjećam riječi ta dva čovjeka, koja neću imenovati, pronaći će se oni sami", govorio je Bulatovićev sin Blažo za "Alo" 10 godina poslije ubistva.
Bulatovićeva ćerka, sada pokojna Ana Bulatović, sjetila se reakcije svoje majke na vijest o napadu na supruga. "Bilo je 10.30 ujutru. Mama je viknula - 'Pucali su na Batu. Kažu, ranjen je!'. Bila sam u šoku, šta drugo... I Blažo se skamenio, pa imao je samo 14 godina. Odmah smo se uputili ka Urgentnom centru. Dok su se ljekari borili za Batin život, otišla sam u Crkvu Svete Petke. Osjetila sam potrebu da se pomolim Bogu. Uslijedilo je 12-13 sati neizvjesnosti. A, onda, oko ponoći - muk. Ljekari su se okupili, ništa nisu morali da nam kažu", govorila je Ana.
Dvojica su mi prišla poslije ubistva, nikad se više nisu javili! Misterija likvidacije Bate Bulatovića
Njihovom ocu je prvi pritekao nekadašnji selektor, legendarni Ilija Petković.
"Bio sam u prostorijama Saveza kada je neko uletio i viknuo - 'Pao je Bata! Eno ga, leži u hodniku'! Otrčao sam da mu pomognem, zaista je djelovalo kao da je pao, da se okliznuo. U tom trenutku niko nije uočio tragove krvi. Ni na kraj pameti mi nije bilo da je neko mogao da puca na njega, pa još usred dana. Pokušao sam da ga osvježim vodom, imao je puls, iako je bio bez svijesti. Nije uspio ništa da nam kaže... Tek kasnije smo u prisustvu policije i hitne pomoći shvatili šta se, zapravo, desilo. Kao tren je proletjelo tih deset godina, a ubica nije otkriven. Batu sam poznavao više od dvije decenije, bio je veliki fudbalski vizionar, animator, prava ljudina. Njegovim odlaskom naš fudbal je mnogo izgubio", govorio je Ilija Petković.
Ana Bulatović preminula je 2021, u 39. godini, a nezvanično je uzrok smrti bio srčani udar. Sahranjena je na Novom groblju, skoro dvije decenije od nerazjašnjenog ubistva svog oca. Nekadašnji šef beogradske policije Marko Nicović ovako je govorio o ubistvu Bulatovića:"U pitanju je naručen posao. Bulatović je nekom zasmetao i to platio glavom. Ovaj tužan događaj je samo drugo lice fudbala, jer je ovaj sport idealan za pranje velikog novca. Naručioce treba tražiti u strukturama vezanim za kladionice, prodaju igrača. Poslije raspada prethodnog sistema te grupe ostale su bez gazda u vrhu sistema, a nije zemunski klan bila jedina krimi-grupa u Srbiji", govorio je Nicović.
"Neki prijatelji Branka Bulatovića kažu da im je nekoliko dana prije umorstva rekao da mu u Crnoj Gori prijete i da je bio veoma uznemiren. Ko mu prijeti i zašto – nije rekao. Pitanje je i da li je o tome nešto opširnije govorio i sa članovima svoje porodice. Policija je sigurno u tom pravcu nastojala da sazna neke detalje", pisao tada za list "Vreme". Međutim, ubica ni decenijama kasnije nije otkriven.