Trener Vojvodine u intervjuu za klupski sajt rekao da želi da duže godina vodi "lale". Vojvođanska kuhinja prije španske.
Crnogorski trener Dejan Vukičević donio je preporod u igri novosadske Vojvodine, koja je poslije sramotne eliminacije od Vaduca iz Lihtenštajna u 2. krugu kvalifikacija za Ligu Evrope počela da "tumara".
Poslije prvog kiksa u novoj prvenstvenoj sezoni (1:1), uprava je odlučila da se zahvali Ljubomiru Ristovskom i da u pomoć pozove Vukičevića. Ispostaviće se - odlilčan potez. Otkako je došao Vojvodina je ostvarila dvije pobjede.
Vukičević je dao intervju za klupski sajt u kojem je odgovarao i na pitanja navijača, i poručio da mu je želja da bude trener Vojvodine na duže staze i da sa "lalama" osvaja trofeje.
"Tačno je da sam po potpisivanju ugovora sa Vojvodinom rekao predsjedniku Butoroviću da mi je najveća želja da budem trener Voše makar do jubileja kluba, 2014. godine, odnosno stogodišnjice. Značilo bi to da sam dobro radio, ispunio očekivanja kluba, navijača i svoja lično, a to je, nema dileme, makar jedan domaći trofej u vitrinama Vojvodine", rekao je crnogorski trener.
On je dodao i da je zajednički cilj svih koji rade u Vojvodini - osvajanje trofeja.
"Mislim da niko pametan ne bi napuštao klub nakon pobjede u nacionalnom Kupu ili prvenstvu, pa tako ne bih ni ja", rekao je Vukičević.
Navijači Vojvodine voleli bi da vide Nemanju Bilbiju češće u porvom timu. Vukičević, međutim, smatra da je još rano za mladog napadača, ali ceni njegov karakter i želju da se dokaže.
"Slažem se sa mnogim izrečenim konstatacijama da Nemanja Bilbija mora, obzirom na njegov talenat i znanje, napraviti zavidnu karijeru.Međutim, on se nalazi u veoma specifičnoj situaciji jer je konkurencija za mjesto napadača u Vojvodini izuzetno oštra. Upravo zbog toga bio sam mišljenja da bi i za Bilbiju i za Vojvodinu bilo dobro da narednih šest mjeseci provede u sredini u kojoj bi igrao kako bi se na zimu vratio raspoložen i sa puno samopouzdanja. Nemanja je pak odlučio da ostane i pokuša da se izbori za mjesto u prvih 11. Kao trener, ja izuzetno poštujem njegovu odluku i on će u narednom periodu imati status kao i svi ostali igrači“.
Na pitanje gdje se najbolje osjećao u klubovima u kojima je igrao i gdje je pruđao najbolje partije, Vukičević, inače bivši igrač Partizana je odgovorio:
"Najbolje sam, po mom mišljenju, igrao u Radničkom sa Novog Beograda u vrijeme dok se taj klub takmičio u društvu najboljih. Bilo je to sredinom devedesetih godina.Deo svoje igračke karijere proveo sam u Sevilji, ali na moju nesreću nisam se tamo puno naigrao. U tome me je spriječila teška povreda ali bez obzira na to, klub se prema meni odnosio kao da sam najbolji igrač na svijetu. Sve, pa i najsitnije obaveze iz ugovora prema meni su ispunjene. Iz Španije nosim najljepše uspomene".
Zanimljivo, u intervjuu nijednom nije pomenuo ime Partizana, kluba za koji je igrao. Ili mu je uredništvo sajta to "izbacilo".
Da sada može ponovo da bira životni put, Vukičevi' ništa ne bi promijenio. Osim jedne stvari: “Kada bih mogao, sigurno bih izabrao isti put ali bez povreda koje su me pratile u karijeri.
Inače, Vukičević kaže da je lopta oduvijek bila dio njegovog života.
"Roditelji su me često nalazili kako igram fudbal na istom onom mjestu na kom su me i ostavljali kada su odlazili na posao. Fudbalska igra uskoro je odredila moj životni put mada sam u školi bio dobar učenik. Završio sam IV stepen srednje turističke škole, a onda postao profesionalni fudbaler“, prisjetio se Vukičević.
Bila su mu postavljena i neka zanimljiva, leksikon-pitanja:
Kada bi u isti čas osjetili dva mirisa kuhinje: vojvođanski i španski, na koju bi stranu krenuli ?
“Definitivno, okrenuo bih se u pravcu klupske kuhinje (vojvođanske) koju vodi gospođa Ceca. Ona je pravi umjetnik u svom poslu. Ako neko 37 godina hrani fudbalere Vojvodine nema svrhe dalje objašnjavati ništa”.
Jedan navijač ga je pitao otkad nosi takvu frizuru i da li će ići kod istog frizera kao prvi čovjek Vojvodine Ratko Butorović?
"Još od ranog djetinjstva nosim ovakvu frizuru, može se to vidjeti i na fotografijama iz tog vremena. Možda su u tome ulogu imali filozofija i shvatanje argentinskog stila fudbala. Ne znam kod kojeg frizera ide gospodin Butorović, ali zašto da ne", odgovorio je Vukičević.
Drugog navijača je zanimalo za koga Vukičević navija.
"Nisam ničiji navijač, ja radim u FK Vojvodina. Sa fudbalerima pričam na fudbalskom jeziku.Da se razumijemo, nemam problem da se sporazumijevam na španskom i engleskom jeziku - po potrebi".
Vukičevića su pitali i ovo:
"Koliki je uticaj pukovnika Božovića na razvoj vaše karijere i koliki je bio njegov uticaj prilikom vašeg prelaska u "Srpsku Atinu"?
"Gospodin Radojica Božović nije u FK Zeta bio pukovnik i ja ga kao takvog ne poznajem. On je, za vrijeme dok sam bio trener Zete u mom prvom mandatu, bio predsjednik kluba. Činjenice kažu - najuspješniji u istoriji jer smo u to vrijeme u zajedničkoj srpsko-crnogorskoj ligi osvojili četvrto mjesto i po prvi put se plasirali u Evropu. Za vrijeme mog drugog trenerskog mandata u klubu iz Golubovaca, gospodin Božović nije imao nikakvu funkciju, a nije čak ni dolazio u klub. Preporuka za moj dolazak u Vojvodinu isključivo su rezultati sa klubovima u kojima sam radio i ništa više", rekao je Vukičević.
(MONDO)