Aktuelni šampion BiH doživio je poraz od tima koji se nalazi na 12. mjestu u Švedskoj pa sada put u nokaut fazu mora da traži preko osvajača Lige Evrope iz 2024. godine i tima koji se proljetos do posljednjeg kola nadmetao sa Seltikom za titulu u Škotskoj...
Okršaj sa Mjelbijem, u okviru 3. kola Konferencijske lige, pokazali su da Borčev najveći rival u ovom takmičenju ne dolazi iz Švedske, Italije ili Škotske – već iz vlastitih redova. Crveno-plavi su do 50. minuta utakmice na kultnom stadionu "Olimpija" u Helsingborgu bili kudikamo bolji rival, stvarali šanse od kojih je najbolju propustio Luka Juričić u smiraj prvog dijela – a onda se nažalost pokazalo da je Borac sam sebi najveći protivnik u trećem evropskom takmičenju po jačini.
Ako su navijači nekako i "progutali" kardinalan propust Viktora Rogana koji je poigravanjem sa loptom "poklonio" Levskom prolaz u drugo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona ili dva načinjena penala u prvih 10 minuta protiv Panatinaikosa, što teško da je zabilježeno u fudbalskim istorijskim knjigama i almanasima, sinoćnju početničku grešku Siniše Saničanina, koji je u Švedskoj poveo ekipu kao kapiten, ne mogu. Vidi se to i po brojnim komentarima na klupskim kanalima na društvenim mrežama, gdje je upravo rođeni Prijedorčanin označen kao možda i glavni "krivac" što je Borac ostao bez bod(ov)a u Skandinaviji, koji bi mogli da budu presudni u borbi za plasman u nokaut fazu.
Pomračenje svijesti: Kada kapiten sruši tim na mentalnom planu
Gledajući prvih 50 minuta meča, malo ko na stadionu ili pred malim ekranima je mogao da nasluti ovakav epilog. Izabranici Vinka Marinovića su izgledali dominantno, držali konce igre u svojim rukama, visokim presingom u dobrom dijelu meča "gušili" rivala, pa se s pravom postavljalo pitanje – kad će već jednom pući ta odbrana Šveđana?
Međutim, sve što je taktički građeno do tog trenutka počelo je da se ruši kao kula od karata od 54. minuta. Siniša Saničanin je prilikom jedne naizgled bezopasne situacije htio da vrati loptu prema golmanu Mladenu Jurkasu. Učinio je to kapiten Borca, međutim, veoma loše, pa se Jakob Bergstrem "srdačno zahvalio na poklonu" i upisao se u listu strijelaca, ni sam ne sluteći da će tako biti.
Iako je ekipa koja je trenutno tek 12. u švedskom šampionatu i koja je tek u posljednja dva kola, osvojivši četiri boda, stigla nadomak opstanka postigla još jedan gol, vidjelo se da je "pomračenje svijesti" čovjeka koji kao kapiten treba da bude stub sigurnosti uništio crveno-plave na mentalnom planu. U evropskim utakmicama ovakve greške lidera ne praštaju, već se plaćaju najvećom cijenom...
Skupo je plaćena i sporost Siniše Saničanina, koji nakon meča u Švedskoj ne može da se pohvali nijednim osvojenim duelom. Jedan takav izgubio je u 88. minutu, kada ga se lako na desnoj strani oslobodio Ijan Hofman, jedan od trojice rezervista koji je iskreirao drugi pogodak domaćeg tima. Uposlio je Akija Samuelsena, koji je u zapisniku postao asistent nakon što je Mads Engor na semaforu ispisao 2:0.
Slične, ako ne i gore ispade Saničanin je imao i u Bugarskoj, u revanš utakmici protiv Levskog. Kada brzi, tehnički potkovani ofanzivci direktno napadu defanzivni bedem, jedini oslonac je anticipacija koja je u slučaju meča u Sofiji izostala. Danima je kapiten Borca sanjao napadača bugarskog šampiona Reinalda, koji ga je dva puta rutinski pretrčao za samo šest minuta.
Tako se sa pravom postavlja pitanje – da li je Siniša Saničanin kadar sa kojim Borac može da napadne evropsko proljeće? Po povratku Barta Majersa Platonovu 6, uparen je štoperski tandem iz sezone 2024/2025. koji je na solidan način iznio teret dvomeča sa Petrokubom, ML Vitebskom i Vikingurom. Međutim, od početka ligaške faze i okršaja sa Panatinaikosom Jurih Karolina je ponovo gurnut u drugi plan, a navijači i javnost se pitaju – zbog čega?
Petnaest minuta u magli
Stvari su nastavile za Borac da se odvijaju loše, pa je tako Luka Juričić, koji je ove sezone postigao pet golova za crveno-plave na evrpskoj sceni, zbog povrede (zadnje lože prema prvim informacijama, op.a.) morao da napusti teren u 76. minutu. Umjesto uvođenja novog napadača, u trenucima kada se juri bar remi, stručni štab na čelu sa Vinkom Marinovićem povukao je poteze koji su više ličili na gašenje požara čašom vode nego na taktičku reakciju koja bi pomogla na putu ka pozitivnom rezultatu.
Na teren su prvo poslati David Vuković i Stojan Vranješ, igrači nesumnjivog kvaliteta, ali i igrači koji po vokaciji i prirodi nisu klasični napadači, što je crveno-plavima u tom trenutku bilo potrebno. Tek u 89. minutu, kada je rezervista Mads Engor zapečatio sudbinu Borca, klupa je reagovala, pa je tako u igru ušao Dani Romera – ali umjesto Mateja Deketa, koji je nakon povrede Juričića gurnut u vrh napada. Davati ofanzivcu dva-tri minuta da napravi čudo nakon što ste mu četvrt sata uskraćivali teren, ravno je predaji sa stilom...
Slijede dueli za ponos ili katastrofu
Nakon ovog poraza, Banjalučani moraju da se vade protiv osvajača Lige Evrope iz 2024. godine te kasnijeg učesnika Lige šampiona i ekipe koja je prošle sezone u Škotskoj do posljednjeg kola vodila bitku sa Seltikom za istorijsku titulu u Škotskoj. Međutim, rezultati koje Atalanta i Harts, naredni evro-rivali Borca, trenutno bilježe ne idu im u prilog. Tim iz Bergama vidno luta pod komandom Mauricija Sarija i u italijanskom šampionatu je tek na 13. mjestu, dok je ekipa iz Edinburga u prva tri kola Konferencijske lige osvojila samo jedan bod.
Vratićemo se tako na početak teksta – ako Borac ne bude sam sebi najveći rival, možda to i budu mečevi za ponos i istoriju, a ne za novu katastrofu…
(mondo.ba, D. Šutvić)
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!