Sposobnost Radeta Krunića da se prilagodi različitim pozicijama čini ga nezamjenljivim članom Zvezde i zato je Albert Rijera mogao da se osloni na njega od početka.
Rade Krunić poznavao je Alberta Rijeru tek oko 92 sata prije nego što je rekao "Sí, jefe". Otprilike toliko, ma ni nepuna četiri dana, prošla su od prvog rukovanja u svlačionici dok ga Rijera nije odvojio sa strane pred utakmicu protiv Viktorije iz Plzenja i rekao mu da ostaju pri komplikovanom planu koji su sprovodili na samo četiri treninga. Nije bilo nikakvog potpitanja, Krunić je samo klimnuo glavom iako je znao da sve pada u vodu ako ne bude koncentrisan kao detektiv Džon Meklejn kada treba da presiječe pravu žicu i deaktivira bombu u "Umri muški".
Prethodne noći na "Marakani" Rade Krunić je bio toliko fokusiran i koncentrisan da ne samo da je mogao da deaktivira bombu - uvijek je crvena, plava je pogrešan trag - nego bi vjerovatno uspio da prizemlji i avion kao u "Umri muški 2" samo da je to od njega zatražio Albert Rijera.
Tokom skoro 100 minuta fudbala, Krunićev zadatak bio je ne samo da konstantno "rotira" poziciju - i da se transformiše iz štopera u zadnjeg veznog i obrnuto - nego da istovremeno pazi da su ostali saigrači razumjeli šta je Rijera naredio.
Takvog fudbalera, koji će poslije četiri treninga biti spreman da sa vama ide u rat, nemoguće je pronaći bilo gdje na tržištu i nije slučajno što će se sada uz Radeta Krunića pronaći ona pomalo otcrana - ali potpuno tačna fraza - vojnik kluba. Isto se Krunić ponašao i kada su mu takve instrukcije davali i Vladan Milojević i Dejan Stanković, s tim da su kod ovog posljednjeg možda one izostale u utakmicama protiv Hapoel Berševe koje su ga i koštale posla u voljenom klubu.
Dobro pamtimo kakvu utakmicu je Krunić odigrao za Zvezdu protiv Štutgarta kod Milojevića, kakvu protiv Lila kod Stankovića, pokazujući da se najbolje snalazi kada postoje trenerska vizija, plan i red. U takvim uslovima je suvo zlato.
"Znate kome će prijati ova promjena? Igračima Crvene zvezde kojima prija red i koji su navikli u svojim karijerama tako da funkcionišu, da nisu pomalo divlji, da improvizuju... Sigurno će evoluirati kroz ovaj model i možemo očekivati napredak svih pojedinaca!", rekao je trener i analitičar Dejan Čelar na TV Arena Sport i tako ukratko objasnio i šta stoji iza vanserijske partije fudbalera iz Foče.
Krunić je počeo kao "šestica" i potom se spuštao u zadnju liniju kada bi Zvezda imala loptu. Postajao je štoper, nešto što mu nije strano, a uloga je podsjetila na onu koju je recimo Džon Stouns imao kod Pepa Gvardiole. Komandovao bi linijom u kojoj su bili još Lukasen, Veljković i Seol, pazeći pritom da se broj grešaka svede na minimum - prvo od samog sebe, a onda i kada su ostali saigrači u pitanju. Takoreći, morao je da misli za najmanje pet glava.
Trebalo je igračima Zvezdi dobrih pola sata da počnu da igraju fudbal, da prestanu da misle o tome ko koju poziciju treba da drži, a kada je to profunkcionisalo - Krunić je iskočio sa svoje štoperske pozicije, opet postao "šestica" i prišao protivničkoj trećini. Tek jednim pasom koji "probija linije" promijenio je tok susreta, pošto su Elšnik i Ivanić donijeli vođstvo od 1:0 za mir u kući.
Viktorija je dodavala gas, Rijera je mijenjao igrače i osvježavao tim, ali "mozak tima" se nije mijenjao. Rade Krunić je do posljednjeg zvižduka ostao koncentrisan i jedan je od najzaslužnijih što je Zvezda slavila 3:0 i praktično je obezbijedila prolaz dalje.
Zbog toga i ne čudi što je Rijera baš prvom Kruniću prišao poslije meča, zagrlio ga i čestitao mu na partiji, što ne čini tako često. A ni Kruniću nije potrebno, navikao je da bude u drugom planu. Tako ga je i Stefano Pijoli u Milanu hvalio: "Nije me briga ako nije dovoljno hvaljen. Znam koliko je Rade Krunić važan. Postoje stvari koje ne mogu da se objasne kroz brojke i slike. On čini da igrači koji igraju pored njega budu bolji. Pametan je i pravilno zauzima prostor, sa loptom i bez nje", pričao je Italijan.
Vladan Milojević je znao da ga brani kada je došao nespreman u Zvezdu i zaslužio kritike nazivajući ga "dobrim djetetom", a to je povjerenje i te kako znao da vrati - i njemu, i Stankoviću, pa sada Rijeri.
"Rade je fenomenalan profesionalac, fenomenalno dijete i prije svega mnogo dobar čovjek. Što je za mene i najbitnije... Znate kakav je period prolazio, drvlje i kamenje, osude. Nije u bilo lako, zajedno smo prolazili kroz to. Drago mi je da je izrastao u lidera. Uvijek će se žrvtovati za tim, igrati bez pogovora šta mu se kaže. To je za mene privilegija. Preponosan sam kada imam takve igrače u ekipi, mlađi imaju od koga da nauče. Sa savršenom karijerom učiniće sve da igra za tim. Svaka mu čast na tome", govorio je Vladan Milojević.
Prije samo nekoliko nedelja i Dejan Stanković je želio da istakne u prvi plan Radeta Krunića, znajući da je to igrač koji treba da bude sinonim za Crvenu zvezdu: "Momak koji je za primjer, ako naša djeca treba nešto da gledaju, to je on. To je neko koga treba da istetoviraju na ruci ili bilo gdje, na listu, i da kažu: 'Hoću da budem kao Rade'".
Neće dugo proći dok ovakvu rečenicu, ili čitav pasus, ne budemo čuli od Alberta Rijere. Iako ne voli da priča pojedinačno o svojim igračima, Rade Krunić je možda prvi koji će ga natjerati da prekine tu tradiciju.
BONUS VIDEO:
(MONDO, Milutin Vujičić)