Hrvatski as Luka Modrić svakog dana se suočava sa pitanjem: Kad će penzija?
Najbolji teniser svih vremena Novak Đoković zabranio je priču o kraju karijere u svom nedavno objavljenom dokumentarcu, a Luka Modrić ga razumije bolje nego bilo ko. Ima 40 godina i ljubav prema sportu ga gura da nastavi dalje. U posljednje vrijeme su priče o penziji sve glasnije, međutim, on i dalje osjeća istu strast i emociju kada god kroči na teren. Kada to prestane, znaće da je vrijeme za kraj.
U opširnom intervjuu za špansku "Marku" govorio je o izazovima u ovoj fazi karijere. "Nije teško. Radim ono što volim. Fudbal je moj život. Počeo sam da treniram sa šest godina i fudbal je zaista moj život. I dalje uživam u tome, i dalje imam iste ambicije, motivaciju i strast. A kada se tako osjećate, lakše je nastaviti dalje. Hvala Bogu, osjećam se dobro i fizički i mentalno, što je veoma važno, i mislim da su to ključni razlozi. Prije svega, tu je ljubav koju gajim prema ovom sportu. Jer, ako tijelo ne izdrži, onda je teško. Ali, ja ovo ne doživljavam kao posao. Za mene je to nešto u čemu uživam. I dalje uživam, i dalje se zabavljam. Nemam dane kada kažem: 'Više mi se ne da, ne želim da treniram niti da ustanem.' To mi se nije desilo. I sve dok se tako osjećam, ne vidim razlog da prestanem. Iako znam da mnogi pričaju o godinama i to postaje pomalo zamorno. Mislim da je to dio narativa, kako se to kaže, ali me ne opterećuje. Živim dan po dan uživajući i vjerujem da će mi tijelo reći kada dođe vrijeme. Uvijek sam bio realan i iskren prema sebi i mislim da će taj trenutak – iako će sigurno biti težak – doći. Sigurno je blizu, bliže nego ranije. Ali, vidjećemo koliko ću još trajati. Nastavljam dalje", rekao je legendarni Hrvat.
Ne opterećuje se pričama o kraju karijere, ali priznaje da ga to zamara. Za sve one koji previše brinu o njegovom zdravlju ima poruku: Pričate tako već pet godina!
"Nije da me to nervira ili ljuti, ali postaje zamorno. Zamorno je to slušati, jer to nije nešto što je počelo prije dvije godine. Ta priča je krenula još 2019. godine, poslije Svjetskog prvenstva, kada sam imao 33 godine. Već tada se govorilo: 'Da vidimo koliko će još izdržati, ima 33, ima 34 godine, ne može više...' Nakon toga sam osvojio još dvije Lige šampiona, sa Hrvatskom osvojio treće mjesto na još jednom Svjetskom prvenstvu, stigao do finala Lige nacija i osvojio druge trofeje. Mislim da sam nakon svega toga, ne volim da pričam o sebi, ali smatram da sam u određenim trenucima igrao najbolji fudbal u životu. Zato smatram da ne treba gledati godine, pasoš ili ličnu kartu. Već samo ono što pokazuješ na terenu. Nije važno da li imaš 18, 30, 40 ili 50 godina. To nije bitno. Ako na terenu, iz dana u dan, pokazuješ da možeš da se takmičiš, mislim da je to ono što je važno: da li možeš ili ne možeš. Za mene su godine samo broj, ali ljudi su opsjednuti time. Čini se kao da te, čim ostariš, automatski smatraju beskorisnim. A stvari tako ne funkcionišu. To na mene ne utiče niti me nervira; jednostavno je zamorno slušati to svakog dana. Istovremeno, to mi je i motivacija da dokažem da to nije istina, da pokažem da i u tako poznim godinama još uvijek mogu da pružim mnogo toga."
Modrić kaže da je i dalje u jako dobroj formi i ima dobro poznat osjećaj za nadmetanjem, tako da se nada da će u dresu Milana naredne sezone doživjeti novu mladost.
"Da, zaista se osjećam odlično fizički. Mnogi će reći da je to djelimično genetika, da možda ima veze sa tim, ali nije samo genetika. Ako ne radite, ako se ne posvetite sto odsto svakog dana, tokom svakog perioda odmora, teško je održati ovaj nivo toliko dugo. Gotovo nemoguće. To je mješavina svega toga. Ali, takođe mislim da, kao što sam rekao, bez posla, bez svakodnevne posvećenosti... Na odmoru ne prođe nedjelja dana a da ne radim ništa. Ne znam kada mi se to ikada desilo. Možda kada sam na brodu i tamo ne možeš ništa da uradiš [smijeh], ali ostatak vremena treniram svaki dan. Ili igram tenis, ili košarku, ili idem da trčim. To je ukorijenjeno u meni. Bez toga sigurno ne možeš. Ali mislim da ova ljubav koju imam prema sportu, prema fudbalu u ovom slučaju, igra veoma važnu ulogu. Još uvijek imam taj osjećaj u sebi. Želim da se takmičim, želim da dokažem da mogu da se takmičim sa mlađim igračima, i mislim da su to razlozi zašto ostajem na ovom nivou toliko dugo. Ne mogu da govorim o činjenici da neki ljudi više pričaju o meni nego drugi."