Na poluvremenu doktor Andrejević davao vakcine sa rastvorenom čokoladom. Rezultat - pobjeda od 1:0 nad Španijom.
Doping je, uz namještanje i klađenje, najveća rana svjetskog sporta, a svoje korijene vuče još u 19. vijeku.
Ipak, pod parolom da je "sve dozvoljeno što nije zabranjeno", mnogi sportisti i reprezentacije kroz istoriju snalazile su se u namjeri da poprave svoje mogućnosti i zabilježe pobjedu.
Tako je u razgovoru za "Politiku", profesor Milan Andrejević otkrio da je njegov pokojni otac, čuveni prof. dr Mihajlo Andrejević Andrejka, "dopingovao" fudbalere Jugoslavije dajući im vakcine sa rastvorenom čokoladom u poluvremenu kultne utakmice između Jugoslavije i Španije.
Naime, 13. februara 1974. godine u Frankfurtu igrali smo "majstoricu" sa Špancima, nakon što smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj iste godine imali isti broj bodova i istu gol-razliku sa "furijom". Iako su Španci u konkurenciji nas i Grka dali, ali i primili gol više od "plavih", pravila FIFA tada su nalagala novi meč, pa je sve stalo u 90 minuta borbe na neutralnom terenu.
Pogotkom Josipa Katalinskog u 13. minutu, Jugoslavija je pred 63.000 gledalaca izborila plasman na Mundijal tog ljeta, na kojem smo dobro počeli i prošli u drugu fazu, ali onda bili eliminisani.
"To će, valjda, biti jedina utakmica koju će naši reprezentativci odigrati u istom ritmu od početka do kraja i pobijediti rezultatom 1:0, golom Josipa Katalinskog", pričao je kasnije doktor Andrejka, prema mnogim mišljenjima najveći i najuticajniji jugoslovenski fudbalski radnik, o kojem se danas ne zna mnogo.
"Politika" piše da je upravo zahvaljujuću doktoru Andrejeviću, FIFA otvorila front protiv dopinga u fudbalu. Ne zbog čokolade u venama, već zbog toga što je kao funkcioner FIFA i predsjednik Medicinske komisije svjetske "Kuće fudbala", pokojni Andrejević imao veliki uticaj u spoznavanju problema koji prijeti da nadjača sport.
Kako je Medicinska komisija tokom 70-ih počela ozbiljnije da se bavi problemom dopinga i uočava nova i nova sredstva, tako su se ljekari raznih reprezentacija dovijali na nove načine, pa je doktor italijanskog tima na Mundijalu 1982. godine "hranio" igrače koktelom od soka izvučenog iz telećih brizli, odnosno škembića.
Italijani su se prošetali do titule na SP u Španiji, a ne može se reći da je to bio doping iz prostog razloga što nije bio zabranjen, niti viđen nikada ranije. Kao i sada, i tada su ljekari uvijek bili na korak ispred raznih komisija.
Vratimo se utakmici sa Špancima. Ko su igrači koji su dobili čokoladu u venu na poluvremenu? Za naš tim na tom meču igrali su: Marić, Buljan, Hadžibegić, Katalinski, Bogićević, Oblak, Petković, Džajić, Karasi, Aćimović i Šurjak. Selektor je bio pokojni Miljan Miljanić.
Inače, dva puta igrali smo neriješeno sa Špancima u grupi (0:0 kod kuće i 2:2 u gostima), a kako smo Grke pobjeđivali i tamo i vamo kao i "furija", imali smo isti broj bodova i gol-razliku 8:5 odnosno 7:4. Za Španiju u Frankfurtu igrali su: Iribar, Sol, Benito, Huan Karlos, Marsijal, Urija, Martinez, Amansio, Klaramun, Asensi, Kinji, igrali su još Harate i Valdez. Selektor je bio Kubala.
Pogledajte kako je Jugoslavija pobijedila Španiju.
Doktor Andrejević sportom je počeo da se bavi gotovo od osnivanja BSK Beograda, sada OFK Beograda, davne 1911. godine. Sa završenim Medicinskim fakultetom u Beču brzo je napredovao, 1932. godine primljen je u FIFA, a sedam godina kasnije postao je predsjednik Jugoslovenskog nogometnog Saveza, kasnije Fudbalskog saveza Jugoslavije.
Bio je član Nadzornog i Izvršnog odbora FIFA, kao i predsjednik dvije bitne komisije ove organizacije: Medicinske i Arbtitražne.
U FIFA se zadržao punih 50 godina, od 1932. do 1982, a prisustvovao je svakom Svjetskom prvenstvu od Urugvaja 1930. do Španije 1982.
Na Medicinskom fakultetu u Beogradu bio je redovan profesor od 1953. do 1969. godine i napisao je knjigu: "Dugo putovanje kroz fudbal i medicinu". Rođen 1898. godine, doktor Mihajlo Andrejević preminuo je 1989. godine u Beogradu.
(MONDO, foto: arhiva MN Press)