MONDO na kafi sa "nogometnim perom Hrvatske"

Sjedeći na kafi u "Van Goghu" preko puta redakcije "Jutarnjeg lista", prilično lako došli smo do sagovornika sa kojim smo mogli otvoreno da pričamo o fudbalu i svemu vezanom za "utakmicu godine".

Kolega Predrag Žukina, zagrebački majstor za rukomet i atletiku, obezbijedio nam je, kako je rekao, "najpoznatijeg nogometnog novinara u Hrvatskoj", gospodina Tomislava Židaka.

Veteran našeg posla sada je kolumnista "Jutarnjeg", mnoge naše starije kolege iz Srbije ga poznaju i cijene, a mi, iako duplo mlađi od njega, uz kafu smo poveli priču o onome što će se konačno odigrati u petak...

...na "Maksimiru".

Da li je zaista "konačno"? Jeste li u svojoj dugoj karijeri duže pisali o nekoj utakmici? Duže je najavljivali?

"Siguran sam da nikada duže nisam pisao ni o jednoj utakmici. Dosta dugo se pisalo i o utakmici između Kroacije i Partizana 1997. godine, tada se opipavala atmosfera, vagale su se snage i šanse, ali ovako ne..." , rekao nam je Židak, živa enciklopedija jugoslovenskog, a potom hrvatskog fudbala.

Iako se u karijeri nagledao svega i svačega, kaže da je nemoguće raditi "rutinski" ovakav događaj.

"Cijela ova nedjelja ima posebnu fudbalsku draž. U drugi plan su pali svi potezi vlada dviju zemalja, kulturni sadržaji, ekonomski problemi. Priča se samo o fudbalu. Ovakva utakmica ne može biti rutina ni za nekoga ko ima moje godine. Utakmica između Hrvatske i Srbije nosi poseban naboj, posebnu draž, to je rivalitet kakav ne znam da li postoji na svijetu, takav derbi..." , rekao je i onda uporedio:

"Osim možda u Glazgovu, između Rendžersa i Seltika".

Bili ste svjedok mnogih istorijskih utakmica, i "Maksimira" 1990. i "Maksimira" 1997. i "Maksimira" 1999, pa i ovog "Maksimira" 2013. godine. Da li se nešto promijenilo?

"Mnogo toga se promijenilo i mislim da je danas fudbal bolji nego što je onda bio, a što se tiče naboja, nije se tu mnogo toga promijenilo. Bojim se da bi i ovog puta moglo da bude prevelikih tenzija. To nije dobro, kada se stvori tako oštra atmosfera oko jedne utakmice, međutim to je jače od nas. Ne možemo od toga da pobjegnemo. Ni Srbi, ni Hrvati..."

Selektori i igrači trude se da ovu utakmicu predstave kao "sasvim običnu" u kojoj će se "igrati za tri boda". Mi im ne vjerujemo. A, vi?

"Niko im ne vjeruje", sliježe ramenima Židak i onda podsjeća selektore Sinišu Mihajlovića i Igora Štimca ne sukobe iz igračkih dana, koje su navodno prevazišli do danas, ali...

"Nije to obična utakmica, na kraju krajeva dok su i jedan i drugi bili igrači, pokazali su da to nisu bile baš obične utakmice, sa svojim ne baš naročito primjerenim ponašanjem. Ova utakmica samo statistički vrijedi tri boda na putu do Brazila, ali ona apsolutno nosi još nešto u sebi".

Istina. Ali, iz tabora oba tima tvrde da su baš novinari ti koji podižu tenziju. Slažete li se?

"Nisu novinari jedini generatori takvog raspoloženja. I igrači i selektori i fudbalski funkcioneri, pa i svi okolo, naročito publika, zaslužni su za ovakvu atmosferu i napetost".

Primjećujete li prikrivenu konverzaciju dvojice selektora putem medijskih kanala?

"Apsolutno, igraju se i zanimljivo im je".

I onda kažu da su novinari ti koji dižu tenziju? Da nije medija kako bi se nadmudrivali? Možda bi slali sms poruke jedan drugome?

"Mislim da se ne dopisuju porukama", sa osmijehom kaže Židak.

"Ali jako se dobro dopisuju preko medija. Mediji su tu da prenesu takvu atmosferu i otkriju kakvo je stanje na jednoj, a kakvo na drugoj strani".

Pa, kako vam se onda čini Igorovo i Sinišino ponašanje? Da li pomažu ili odmažu smirivanju strasti?

"Imam mnogo iskustva i često sam i razgovarao i razmišljao o tome. Oni su učinili sve da civilizuju ovu utakmicu, da ona ne izađe iz sportskih okvira, iz okvira fer-pleja, a znaju obojica i da je ulog veliki, jer Srbija ako izgubi praktično ispada iz kvalifikacija, a Hrvatska ako pobijedi, praktično je završila veliki dio posla na putu ka Brazilu", rekao je i dodao:

"Mislim da Siniša igra jednu uzdržaniju igru, drugačiju od Igora. Siniša gura Hrvatsku u ulogu favorita, što ona objektivno u ovom času i jeste. Selektori su pripremili teren, svako na svoj način".

Ko je, prema vašem mišljenju, u prednosti?

"Hrvatska ima nešto iskusnije igrače, koji dugo igraju zajedno. Ova reprezentacija je formirana tako da na Svjetskom prvenstvu, ako se plasira, dostigne svoj vrhunac. Mnogi kažu i da je bolja od one iz 1998. godine, koja je osvojila treće mjesto na svijetu, pa i sami igrači koji su igrali tada, poput Robija Prosinečkog, tvrde da je ova Hrvatska bolja i perspektivnija. I sam Igor Štimac je na početku mandata najavio da ide u Brazil da se bori za titulu svjetskog prvaka", podsjetio je na Štimčevu najavu (pre)visokih ciljeva, a onda i sam prokomentarisao:

"Znam, zvuči malo pretenciozno, međutim gledajući talenat, mogućnosti i renome koji imaju hrvatski igrači, nije to bez povoda".

To tako rečeno Srbiju stavlja u ulogu autsajdera?

"Srbija ima mladu ekipu, pred kojom je lijepa budućnost. Razgovarao sam i sa Štimcem i sa Alenom Bokšićem i oni su puni komplimenata za Filipa Đuričića iz Herenvena. Čujem da je potpisao za Benfiku i mene to ne čudi, jer je veoma perspektivan i nadaren fudbaler, koji može jednim potezom da riješi utakmicu. On može da napravi velike nerede u Zagrebu, čak i ovakvoj odbrani kakva je naša, na čelu sa Pletikosom, Josipom Šimunićem i Vedranom Ćorlukom".

Slažete li se sa, možda i površnom, ali ocjenom da je Srbija bolja u odbrani, a Hrvatska naprijed?

"Objektivno, Srbija prema mojoj procjeni ima jednu od najjačih odbrana u Evropi, dok Hrvatska ima jako dobar vezni red i još bolje napadače".

U takvom odnosu snaga kako će se ponašati Mihajlović i Štimac? Da li mislite da će se "orlovi" zatvoriti prvih 20 minuta, pola sata, a potom tražiti šansu ili očekujete da će Srbija ući otvoreno, takoreći "prsa u prsa"?

"Mislim da neće Siniša krenuti otvoreno, već će sačekati da vidi kako će se odvijati stvari na početku, dok će Štimac pokušati presingom da slomi protivnika. Ako ne uspije u tome, onda će to postati rovovska bitka, kako se kaže", kaže doajen hrvatskog novinarstva, koji očekuje da će Hrvatska zaigrati u formaciji 4-4-2 i to bez iznenađenja u startnoj postavi.

"Štimac neće previše eksperimentisati".

Na kraju, Židak kaže da ni po kom osnovu ova utakmica neće biti sudbonosna, da će život teći i poslije nje, bez obzira na ishod, pa kaže da neće biti odlučujuća ni na rezultatskom planu.

"Nisam siguran da će, u smislu konačnog plasmana, bilo šta biti odlučeno poslije 'Maksimira', štaviše očekujem da će to biti na 'Marakani'".

Židak, što nas je malo iznenadilo, smatra čak da je na "Maksimiru" moglo da bude mjesta i za navijače Srbije.

"Nisam pristalica toga da navijači ne idu na utakmicu, jer se fudbal igra zbog navijača, a ne zbog Mandžukića i Ivanovića. Oni samo igraju fudbal, a on se igra zbog publike. Nije mi drago što nema gostujućih navijača. Mislim da će država ovog puta uraditi sve što je neophodno da sve protekne kako treba, ali nažalost, uvrede su dio fudbalskog folklora i od toga nećemo moći da pobjegnemo ni u Zagrebu, ni u Beogradu".

I mi, i vi, imamo "kostura u ormaru"?

"Jedva čekaju da izvade crveni karton, već ga drže u rukama i Platini i Surkis. I nama da ga pokažu i vama..." , upozorava Židak, koji je pomalo razočaran činjenicom da se Savezima ne sudi po istom aršinu kao nekim konkurentskim.

"Vidjeli ste i sami kako su se ponašali i Platini i Surkis kad su dolazili u Zagreb i Beograd. Prijetili su da će nas izbaciti i jedne i druge ako se dogodi i najmanji incident, a koliko znam u cijeloj Evropi se događaju grozne stvari, a da ne govorimo samo o Surkisu i njegovoj kampanji za dobijanje Evropskog prvenstva, koju je vodio 2007. godine... Ta vrsta morala nije bila potrebna nikome", rekao je poslije čega smo mu se zahvalili na izdvojenom vremenu i otvorenom razgovoru.

U petak ćemo sjediti blizu, u novinarskoj loži. Neko će biti srećan, neko tužan, ali će čestitke svakako uslijedeti, jer je ovo ipak samo fudbal. Dobro, i nešto više od toga.

(Reporteri MONDA iz Zagreba Nikola Janković i Vladimir Sukdolak, foto: dnevno.hr/Predrag Orešković)